Upala sinusa je bolest koja zahvata sve uzraste a posebno su osjetljiva djeca. U rizičnu grupu spadaju i pušači, osobe izložene smogu, prašini ili dimu kao i one koje borave u prostorijama gde je vazduh suv. Najčešće se javlja u zimskim mjesecima, kao pratilac virusnih infekcija ali se može javiti i nezavisno od doba godine, najčešće kod osoba sa predispozicijom. Simptomi su zapušenost i curenje nosa, povišena temperatura i glavobolja.
Paranazalni sinusi su šupljine koje se nalaze unutar kosti lica i čela, koje okružuju nos. Ove šupljine su ispunjene vazduhom i prekrivene su respiratornom sluzokožom. Funkcija sinusa nije potpuno razjašnjena. Pretpostavlja se da im je uloga vlaženje i zagrijavanje udahnutog vazduha. U fiziološkim okolnostima sinusi su sterilni, bez bakterija ali u slučaju upale u njima se nakuplja sekret što pogoduje razvoju infekcija.
Upale sinusa mogu biti akutne i hronične. Akutne upale traju do 4 nedjelje dok hronične mogu trajati i duže od 12 nedjelja. Pored razlike u dužini trajanja, akutne i hronične upale sinusa razlikuju se i po uzroku nastanka, simptomima i terapiji.
Simptomi akutne i hronične upale su relativno slični ali su različitog intenziteta. Kod hronične upale glavobolja i curenje nosa su manje izraženi dok je slivanje sekreta niz ždrelo intenzivnije u odnosu na akutnu upalu.
Akutne upale sinusa
Prvi korak u nastanku upale sinusa je virusna infekcija gornjih respiratornih puteva pa se upala sinusa smatra uobičajenim pratiocem prehlade i gripa. Usled virusnih infekcija dolazi do upale sinusne sluzokože, ona postaje otečena pa se ušća sinusa u nazofarings zatvaraju, u sinusima se nakuplja sekret, što stvara uslove za razvoj bakterijske infekcije. Bakterije koje su najčešći uzročnici ove sekundarne infekcije su Streptococcus pneumoniaei Haemophilus influenzae. Ove bakterije su kod mnogih ljudi normalno prisutne u nosu i ždrijelu i ne uzrokuju nikakve probleme. One postaju opasne kada usljed izduvavanja nosa ili kijanja dospiju u sinusne šupljine čija je sluznica upaljena pa samim tim i dreniranje šupljina otežano.
Akutni sinusitisi mogu nastati i kao posljedica alergija kao i usljed deformiteta nosne pregrade. Na razvoj upale može da utiče i gastroezofagealni refluks a kod djece uvećani treći krajnik. Vrlo rijetko akutni sinusitis mogu izazvati gljivične infekcije. Obično se ove vrste upala sinusa sreću kod osoba sa poremećenim imunim sistemom.
Simptomi poput curenja i zapušenosti nosa kao i povišena temperatura ne ukazuju na akutnu upalu sinusa već na postojanje virusne infekcije. Ove infekcije pa samim tim i simptomi u 80% slučajeva spontano prolaze poslije nekoliko dana. Ukoliko su simptomi prisutni i poslije nedjelju dana i prate ih glavobolja u predjelu čela, korena nosa i jagodica, gnojna sekrecija iz nosa i slivanje sekreta iz nosa u ždrijelo, riječ je o akutnoj bakterijskoj upali sinusa. U tom slučaju neophodna je terapija antibioticima koja najčešće traje 10 dana.
U cilju uklanjanja bola i sniženja temperature ordiniraju se analgoantipiretici a za povećanje prohodnosti nosa, odgovarajuće dekongestivne kapi. Usled dugotrajne i prekomerne upotrebe kapi za nos može doći do oštećenja sluznice pa se ove kapi ne smiju upotrebljavati duže od nedjelju dana. Za olakšavanje tegoba preporučuje se inhalacija eteričnim uljima. Vrlo je korisno i ispiranje nosa slanim rastvorima, pri čemu se tegobe olakšavaju, sekret uklanja i podstiče vlaženje sluznice nosa.
Koštana granica između oka i sinusa je vrlo tanka, u pojedinim dijelovima se poredi sa debljinom papira.
U slučaju upale sinusa kroz takvu tanku koštanu opnu, zapaljenje se može relativno lako prenijeti i dovesti do zapaljenja okoloočnih mišića i tkiva. To izaziva bol u dubini orbite i oka, koji zna da se pojačava pri određenom pravcu pogleda kao i pri naglim promenama položaja tela, kao što su ustajanje i naginjanje.
Terapija bola u oku ovog porekla je najčešće, antibiotska, uz lijekove protiv bola i zapaljenja, kao i kapi za nos koje ordiniraju otorinolaringolozi a popravljanje očnih siptoma je i jedan od pokazatelja oporavka.
Retko, zapaljenje sinusa zna da se u obliku izuzetno burnog zapaljenja prenese u oko što zahteva da se uz ORL terapiju, ordiniraju ozbiljni i jaki antibiotici i kortikosteroidi. Najčešće se ovo lečenje sprovodi u bolničkim uslovima.
Zbog toga, svako zapaljenje sinusa treba ozbiljno shvatiti, na vreme i dovoljno uporno lečiti. U hroničnoj odnosno smirenoj fazi boravak u slanoj sobi može biti od pomoći.
Ukoliko se adekvatno ne liječi akuna upala sinusa može da se iskomplikuje i preraste u hroničnu upalu kao i da dovede do drugih vrlo ozbiljnih stanja. Zbog anatomske blizine paranazalnih sinusa i očne šupljine kao i moždanih ovojnica i mozga, upala iz sinusa se može proširiti i na te prostore.