Giant Cell arteritis (GCA), također poznat i kao temporalni arteritis, je autoimuna bolest krvnih žila koja uzrokuje upalu u velikim arterijama, obično u glavi i vratu. Ova upala može dovesti do sužavanja i blokade krvnih žila, što smanjuje dotok krvi u vitalne organe i tkiva. GCA se često javlja kod osoba starijih od 50 godina, a žene su pogođene dva do tri puta češće nego muškarci.Giant Cell arteritis (GCA) je bolest koja uglavnom pogađa osobe starije od 50 godina, a učestalost se povećava s dobi. Procjenjuje se da GCA pogađa oko 1 od 5.000 osoba starijih od 50 godina godišnje, što čini GCA relativno rijetkim stanjem. Učestalost se povećava s dobi, pri čemu je najveći broj slučajeva zabilježen kod osoba starijih od 70 godina. Također, GCA se češće pojavljuje kod žena nego kod muškaraca, u omjeru od 2:1. GCA je najčešća u sjevernoj Europi i Sjevernoj Americi, te se relativno rijetko pojavljuje u Africi i Aziji.
Etiopatogeneza Giant Cell arteritisa (GCA) nije potpuno razumljiva, ali se smatra da ima autoimuni uzrok. Smatra se da je GCA rezultat aktivacije T-limfocita koji uzrokuju upalu u stijenci arterija. Uzrok ove aktivacije T-limfocita nije u potpunosti poznat, ali se smatra da su genetski i okolišni faktori uključeni u razvoj bolesti.
Također se vjeruje da su u razvoju GCA-a uključeni i faktori poput infekcije, koja može potaknuti imunološki sustav na proizvodnju autoantitijela koja napadaju stijenku arterija. Osim toga, oksidativni stres, starenje i drugi čimbenici koji utječu na zdravlje krvnih žila također mogu biti uključeni u razvoj bolesti.
U GCA-u se često nalaze karakteristične promjene u stijenci arterija, kao što su infiltracija stanica, gubitak elastičnih vlakana i stvaranje granuloma bogatih stanicama ogromnih dimenzija, što je dovelo do naziva “giant cell”. Ti granulomi sastoje se od velikih višejezgrenih stanica koje se zovu histiociti i gigantski stanični makrofagi, a nalaze se u arterijskoj stijenci i periarterijskom tkivu. Ti histološki nalazi obično se potvrđuju biopsijom temporalne arterije.
Simptomi GCA mogu uključivati bol u glavi i čeljusti, gubitak vida, umor, slabost, vrućicu, gubitak težine i bol u ramenima i kukovima. Rani simptomi i znakovi Giant Cell arteritisa (GCA) su nespecifični i mogu uključivati umor, gubitak apetita, slabost i bolove u mišićima. Karakteristični simptom je glavobolja koja se obično javlja na sljepoočnicama i može biti praćena boli u vilici tijekom žvakanja. Također se može pojaviti oteklina i bol u skalpovima. U nekim slučajevima, GCA može dovesti do akutnog i trajnog gubitka vida, što se obično događa kada upala zahvati zjenicu ili optički živac.
Tok bolesti može biti akutan ili kroničan. U akutnom slučaju, simptomi se obično razvijaju u roku od nekoliko dana i brzo napreduju, dok kronični oblik može biti prisutan mjesecima ili godinama. Komplikacije GCA uključuju gubitak vida, moždani udar, aortalne aneurizme i rupture.
U nedostatku adekvatnog liječenja, GCA može dovesti do ozbiljnih komplikacija, stoga je važno prepoznati simptome i započeti liječenje što je prije moguće.
Dijagnoza Gontrolirala upala i spriječile komplikacije kao što su sljepoća i druge oštećenja organa. Ako se liječenje započne rano, prognoza za pacijente s GCA-om je dobra.iant Cell arteritisa (GCA) postavlja se na temelju kliničke slike, laboratorijskih pretraga i patohistoloških nalaza.
Prilikom pregleda pacijenta, važno je uzeti detaljnu anamnezu kako bi se utvrdili simptomi i faktori rizika, kao što su dob, spol i prethodne bolesti. Važno je provjeriti simptome poput boli u temporalnoj regiji, glavobolje, promjene vida, umora i gubitka težine.
Laboratorijski testovi uključuju mjerenje brzine sedimentacije eritrocita (BSE) i C-reaktivnog proteina (CRP), koji su obično povišeni kod osoba s GCA. Važno je uzeti uzorak tkiva iz zahvaćenih krvnih žila (biopsija temporalne arterije) kako bi se utvrdio patohistološki nalaz, što potvrđuje dijagnozu.
Također se mogu provesti i druge pretrage kako bi se isključili drugi uzroci simptoma, kao što su magnetska rezonanca (MRI), angiografija, ultrazvuk i snimanje očne pozadine.
Terapija Giant Cell arteritisa (GCA) temelji se na primjeni kortikosteroida koji se najčešće daju oralno. Uobičajena početna doza je 40-60 mg prednizona na dan, ovisno o dobi i težini bolesnika. Terapija kortikosteroidima je dugotrajna, u prosjeku traje 1-2 godine, s postupnim smanjivanjem doze kako bi se izbjegla recidivna stanja.
Uz primjenu kortikosteroida, u nekim slučajevima se primjenjuje i imunosupresivna terapija ili biološka terapija, ovisno o težini i aktivnosti bolesti.
Bolesnici s GCA-om trebaju redovito pratiti svoje zdravstveno stanje uz kliničke i laboratorijske pretrage, a također treba pratiti razvoj komplikacija koje mogu nastati uslijed primjene dugotrajne terapije kortikosteroidima, kao što su osteoporoza, povišeni krvni tlak, dijabetes i druge metaboličke bolesti.
Prognoza kod GCA ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući dob pacijenta, brzinu dijagnosticiranja i početka liječenja, te prisutnost drugih medicinskih problema. Ako se dijagnosticira i liječi rano, većina ljudi sa GCA-om može očekivati potpuni oporavak. Međutim, ako se ne liječi, GCA može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući gubitak vida, moždani udar ili srčani udar, pa čak i smrt. Stoga je važno redovito pratiti simptome i pratiti terapiju kako bi se spriječile komplikacije.