Pseudomembranozni kolitis je stanje u kojem dolazi do upale i formiranja psevdomembrana (gusto sloj fibrina, bakterija i oštećenih ćelija sluznice) na sluznici debelog crijeva, a uzrokuje ga prekomjerna proliferacija bakterija Clostridium difficile.
Clostridium difficile je anaerobna Gram-pozitivna bakterija koja se često nalazi u crijevima kao dio normalne crijevne flore. Međutim, kada se oštećena sluznica crijeva poremeti, npr. usljed uzimanja antibiotika koji narušavaju ravnotežu crijevne flore, dolazi do prekomjerne reprodukcije C. difficile što rezultira proljevom i upalom debelog crijeva. Bakterija također može proizvesti toksine koji dodatno oštećuju crijevnu sluznicu.
Pseudomembranozni kolitis (PMC) najčešće se javlja kao posljedica uzimanja antibiotika, osobito širokog spektra antibiotika, koji mijenjaju crijevnu mikrofloru i otvaraju prostor za rast i širenje Clostridium difficile bakterije. Stoga, PMC se najčešće javlja u bolničkim ustanovama i u zajednicama u kojima se antibiotici često propisuju.
Simptomi pseudomembranoznog kolitisa uključuju proljev koji može biti krvav, bol u trbuhu, groznicu i opću slabost. U težim slučajevima može doći do perforacije crijeva i sepse.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, uzorkovanja stolice na toksine C. difficile, te endoskopskog pregleda koji otkriva karakteristične psevdomembrane.
Liječenje pseudomembranoznog kolitisa uključuje prekid antibioticke terapije koja je dovela do prekomjerne proliferacije C. difficile, te primjenu antibiotika kao što su vankomicin i metronidazol koji ciljaju na ovu bakteriju. U težim slučajevima, može biti potrebna hospitalizacija i primjena intravenskih tekućina i elektrolita.
Pseudomembranozni kolitis (PMC) može se manifestirati različitim simptomima i znakovima. Rani simptomi mogu uključivati blage bolove u trbuhu, proljev, groznicu, osjećaj umora i neodređene simptome slične gripi. Znakovi i simptomi PMC-a mogu se pojaviti u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon liječenja antibioticima.
Karakteristični znak PMC-a je proljev, često praćen grčevima u trbuhu. Stolice mogu biti tekuće, vodenaste, sluzave i obilne. U nekim slučajevima može doći do dehidracije, povišene temperature i ubrzanog rada srca. Kod težih slučajeva mogu se pojaviti krvave stolice, otežano disanje, bolovi u prsima, hipotenzija i šok.
Pseudomembranozni kolitis (PMC) može se razvijati od blagih do teških slučajeva, a tok bolesti ovisi o težini infekcije i osjetljivosti pacijenta.
Simptomi blage infekcije mogu uključivati blagu proljev, bol u trbuhu i blago povišenu temperaturu. Kod težih slučajeva, simptomi mogu uključivati intenzivnu i dugotrajnu proljev, dehidraciju, bolove u trbuhu, groznicu, krv u stolici i pseudomembrane koje se mogu vidjeti tijekom endoskopije.
Komplikacije PMC-a mogu uključivati perforaciju debelog crijeva, što može dovesti do sepse i šoka. Kod starijih osoba i osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, kao što su oni koji uzimaju antibiotike ili kemoterapiju, postoji veći rizik od težih slučajeva PMC-a i povezanih komplikacija.
Dijagnoza pseudomembranoznog kolitisa (PMC) se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorijskih pretraga i radioloških nalaza.
Klinička slika PMC-a obično uključuje proljev koji je često vodenast i ponekad praćen krvavim iscjedkom, te bol u trbuhu. Važno je napomenuti da se ovi simptomi ne pojavljuju kod svih oboljelih od PMC-a.
Laboratorijske pretrage koje se obično izvode u dijagnostici PMC-a uključuju analizu uzoraka stolice na toksin Clostridium difficile, kao i testiranje razine C-reaktivnog proteina (CRP) i broja bijelih krvnih stanica (leukocita) u krvi.
Radiološki nalazi koji se mogu koristiti u dijagnostici PMC-a uključuju kompjutorsku tomografiju (CT) trbuha, koja može otkriti zadebljanje crijevne stijenke i druge promjene u crijevima.
Potvrda dijagnoze PMC-a obično se postiže identifikacijom karakterističnih pseudomembrana tijekom kolonoskopije. Tijekom kolonoskopije, doktor ubacuje fleksibilnu cijev s kamerom u debelo crijevo kako bi pregledao unutarnju stijenku crijeva. Ako su prisutne pseudomembrene, može se uzeti uzorak tkiva za daljnju analizu.
Terapija pseudomembranoznog kolitisa (PMC) ovisi o težini bolesti i može uključivati slijedeće:
- Prekid primjene antibiotika koji su izazvali PMC: Ovo može pomoći u smanjenju rasta C. difficile i omogućiti oporavak crijevne flore.
- Metronidazol ili vankomicin: To su antibiotici koji se koriste u liječenju PMC-a. Metronidazol se često koristi kao prva linija terapije, a vankomicin se obično koristi za teže slučajeve. U nekim slučajevima može biti potrebno kombinirati ove antibiotike.
- Fekalna mikrobiota transplantacija (FMT): FMT je postupak koji uključuje uzimanje fecesa zdrave osobe i ubacivanje u crijeva osobe s PMC-om. Cilj je vratiti ravnotežu crijevne flore i poboljšati oporavak. FMT se obično koristi u slučajevima koji nisu odgovorili na druge tretmane.
- Ostale terapije: Za teže slučajeve PMC-a mogu biti potrebne i druge terapije, kao što su intravenske tekućine, elektroliti i anti-dijarealni lijekovi.
Važno je napomenuti da se ne smiju uzimati lijekovi protiv proljeva koji inhibiraju peristaltiku (npr. loperamid) jer mogu pogoršati simptome i produžiti tijek bolesti.
Odluka o terapiji ovisi o težini bolesti i treba se donijeti u suradnji s liječnikom.
Prognoza pseudomembranoznog kolitisa (PMC) ovisi o težini bolesti i brzini dijagnoze i liječenja. Većina bolesnika s blagim ili umjerenim PMC-om oporavi se potpuno nakon liječenja antibioticima i terapije probioticima.
Međutim, kod teških slučajeva PMC-a, mogu se javiti ozbiljne komplikacije, uključujući toksični megakolon, crijevnu perforaciju, peritonitis i sepsu. Smrtnost u PMC-u može doseći i do 30%.
Stoga je važno da se bolest dijagnosticira i liječi što je ranije moguće kako bi se smanjio rizik od ozbiljnih komplikacija i poboljšala prognoza bolesti. Također je važno izbjegavati nepotrebnu uporabu antibiotika i promicati higijenske mjere kako bi se spriječila infekcija C. difficile.