Non-Hodgkinov limfom (NHL) je skupina karcinoma limfnog sustava koji se razvijaju kada limfociti (vrsta bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcija) postanu maligni i počnu se nekontrolirano dijeliti.
NHL je mnogo češći od Hodgkinovog limfoma (HL) i postoje mnoge različite vrste NHL-a, koje se razlikuju po tipu i brzini rasta, mjestu nastanka, kliničkoj prezentaciji i drugim karakteristikama.
NHL se obično javlja u limfnim čvorovima, ali se može pojaviti i u drugim dijelovima tijela, uključujući koštanu srž, slezenu, jetru i mozak. Simptomi NHL-a su slični simptomima HL-a i mogu uključivati umor, groznicu, noćno znojenje, gubitak tjelesne težine i povećanje limfnih čvorova.
Dijagnoza NHL-a uključuje biopsiju limfnog čvora ili drugog zahvaćenog tkiva i patohistološku analizu uzorka, koja može odrediti vrstu NHL-a. Liječenje NHL-a ovisi o vrsti i stadiju bolesti, ali uključuje kemoterapiju, radioterapiju, terapiju ciljanih lijekova i/ili transplantaciju matičnih stanica.
Postoji više od 60 različitih podtipova Non-Hodgkinovog limfoma (NHL), koji se razlikuju po tipu limfocita koji je pogođen, njihovoj brzini rasta, mjestu nastanka, kliničkoj prezentaciji i drugim karakteristikama.
Neki od najčešćih podtipova NHL-a uključuju:
- difuzni velikostanični B-stanični limfom (DLBCL)
- folikularni limfom (FL)
- malolimfocitni limfom (SLL)/hronična limfocitna leukemija (CLL)
- mukozni limfom
- marginalska zona B-stanična limfoma (MZL)
- Burkittov limfom
- T-stanični limfom
- anaplastički velikostanični limfom (ALCL)
- limfom primarni centralnog nervnog sistema (PCNSL)
Svaki podtip NHL-a ima različite karakteristike, stope rasta, prognoze i mogu zahtijevati drugačiji pristup liječenju. Stoga, tačna dijagnoza i karakterizacija podtipa NHL-a su ključni koraci u razvoju prilagođenog terapijskog plana za svakog pacijenta.
Non-Hodgkinov limfom (NHL) je uobičajena vrsta malignoma u svijetu, a učestalost se razlikuje u zavisnosti od geografske lokacije i populacije koja se proučava. NHL je nešto češći u muškaraca nego u žena, a najčešće se dijagnosticira kod osoba starijih od 60 godina.
U nekim zemljama, poput SAD-a, Kanade, Australije i Evrope, učestalost NHL-a je relativno visoka, dok su učestalosti u drugim dijelovima svijeta niže. Čini se da određeni faktori rizika, kao što su infekcija HIV-om, infekcija virusom Epstein-Barr, infekcija Hepatitisom C, imunosupresija (uključujući transplantaciju organa), određene autoimune bolesti, izlaganje hemikalijama i pesticidima, igraju ulogu u razvoju NHL-a.
Neki podtipovi NHL-a su češći kod određenih populacija. Na primjer, Burkittov limfom je češći kod djece i adolescenata u subsaharskoj Africi, ali i kod odraslih u razvijenim zemljama. S druge strane, marginalna zona limfoma često se javlja kod starijih osoba, a kod azijske populacije češći je T-stanični limfom.
Uz to, učestalost NHL-a se često povećava kod osoba koje su izložene određenim okolišnim faktorima, kao što su herbicidi, pesticidi, izloženost zračenju ili infekcijama.
Etiologija Non-Hodgkinovog limfoma (NHL) je kompleksna i još uvijek nije u potpunosti razumljiva. NHL je maligna bolest koja nastaje kada se limfociti, koji su dio imunološkog sistema, nekontrolirano razmnožavaju. Mnogi faktori mogu utjecati na to zašto se limfociti počinju nekontrolirano razmnožavati, uključujući:
- Genetski faktori: Određene genetske promjene mogu utjecati na povećani rizik od razvoja NHL-a. To uključuje nasljedne poremećaje kao što su ataksija-telangiektazija, Wiskott-Aldrichov sindrom i Downov sindrom.
- Infekcije: Određene virusne i bakterijske infekcije povezane su s većim rizikom od razvoja NHL-a. To uključuje infekcije virusima Epstein-Barr, HIV-om, Hepatitisom C i bakterijom Helicobacter pylori.
- Autoimune bolesti: Osobe s autoimunim bolestima imaju povećan rizik od razvoja NHL-a. To uključuje reumatoidni artritis, sistemski lupus erythematosus i celiakiju.
- Izloženost toksičnim kemikalijama: Izloženost određenim kemikalijama može povećati rizik od razvoja NHL-a. To uključuje herbicide, pesticide, otapala, boje i benzen.
- Imunološki faktori: Imunološki faktori, kao što su transplantacije organa i HIV infekcije, mogu povećati rizik od razvoja NHL-a.
- Dob: NHL je češći kod starijih osoba.
- Spol: Muškarci imaju nešto veći rizik od razvoja NHL-a u usporedbi s ženama.
Uzroci NHL-a još uvijek nisu potpuno poznati, ali se vjeruje da kombinacija različitih čimbenika može utjecati na pojavu bolesti.
Simptomi i znakovi Non-Hodgkin limfoma (NHL) mogu varirati u zavisnosti od vrste NHL-a, njegovog stadijuma i opšteg zdravstvenog stanja pacijenta. Rani simptomi NHL-a mogu uključivati:
- Povećane limfne čvorove u vratu, pazušnoj ili preponskoj regiji
- Osećaj punoće ili pritiska u stomaku usled povećanih limfnih čvorova u abdominalnoj regiji
- Bolesti poput groznice, noćnog znojenja i gubitka telesne težine bez očiglednog razloga
- Umor i slabost
- Promene na koži, uključujući crvene, svrbežne osipe i ljubičaste izrasline
- Bol u grudima, kašalj i otežano disanje ako su pogođeni limfni čvorovi u grudima
- Bolovi u kostima ili neurološki simptomi ako se bolest proširila na koštano tkivo ili centralni nervni sistem
Neki oblici NHL-a ne uzrokuju simptome u ranim fazama bolesti, pa se bolest može otkriti slučajno tokom rutinskog pregleda ili testa. Ako imate bilo kakve simptome ili znakove koji ukazuju na NHL, trebalo bi se obratiti svom lekaru radi dalje evaluacije.
Tok Non-Hodgkinovog limfoma (NHL) zavisi od vrste NHL-a, stadijuma bolesti, starosti pacijenta, zdravstvenog stanja i drugih faktora. Opšte rečeno, NHL se obično razvija sporije od Hodgkinovog limfoma, i može biti indolentni ili agresivni.
Indolentni NHL je spororastući oblik koji često ima manje simptoma u ranim fazama bolesti. Međutim, može se vremenom pogoršavati i razviti u agresivni oblik. Agresivni NHL raste brže i može imati izraženije simptome.
Tok bolesti se obično deli na faze ili stadijume, a dijagnoza i lečenje se određuju na osnovu ovih stadijuma. U ranoj fazi, NHL se može uspešno lečiti, obično kombinacijom hemioterapije i radioterapije. U kasnijim fazama, kada se bolest proširila na druge delove tela, lečenje može biti teže i manje uspešno. Međutim, u nekim slučajevima i u kasnijim fazama NHL-a može se postići remisija, tj. smanjenje ili nestanak simptoma i znakova bolesti.
Tok bolesti i prognoza kod NHL-a može varirati u zavisnosti od mnogih faktora, pa je važno da pacijent sarađuje sa svojim lekarom i prati plan lečenja.
Dijagnostika Non-Hodgkinovog limfoma (NHL) uključuje različite testove i procedure za potvrdu dijagnoze i utvrđivanje stadijuma bolesti. Neki od najčešćih testova uključuju:
- Fizički pregled: Lekar pregleda pacijenta i traži znakove povećanja limfnih čvorova, otečenih organa ili drugih abnormalnosti.
- Krvni testovi: Uzimaju se uzorci krvi kako bi se utvrdili nivoi različitih krvnih ćelija i proteina, kao i da bi se isključili drugi uzroci simptoma.
- Biopsija: Ovo je postupak kojim se uzima uzorak tkiva za ispitivanje pod mikroskopom. Biopsija se obično izvodi uzimanjem uzorka iz limfnog čvora koji je povećan, ali može se uzeti uzorak i iz drugih delova tela, kao što su koštana srž, jetra ili pluća.
- Skeniranje: Pacijent se može podvrgnuti CT (kompjuterizovana tomografija) ili PET (pozitronska emisiona tomografija) skeniranju, koji mogu otkriti abnormalnosti u organima ili tkivima u telu.
- Punkcija kičmene moždine: Ovo je postupak kojim se uzima uzorak tečnosti iz kičmene moždine kako bi se isključio ili potvrdio rak u mozgu ili kičmenoj moždini.
- Imunohistohemijske analize: Ovi testovi se koriste kako bi se utvrdila vrsta NHL-a i kako bi se utvrdilo da li su tumorske ćelije osetljive na određene vrste terapije.
Nakon dijagnostičkih testova, lekar će utvrditi stadijum bolesti, tj. da li se bolest proširila i u koju meru, što će pomoći u odabiru najboljeg plana lečenja za pacijenta.
Terapija Non-Hodgkin limfoma ovisi o tipu i stadiju bolesti, kao i o općem zdravstvenom stanju pacijenta. Najčešći pristupi liječenju uključuju kemoterapiju, radioterapiju, imunoterapiju i transplantaciju matičnih stanica.
Kemoterapija se koristi za ubijanje stanica raka, a može se primjenjivati u različitim oblicima, ovisno o tipu NHL-a. Radioterapija koristi visokoenergetske zrake za ubijanje stanica raka i često se koristi u kombinaciji s kemoterapijom. Imunoterapija koristi lijekove koji aktiviraju imunološki sustav pacijenta da prepozna i napadne stanice raka. Transplantacija matičnih stanica uključuje zamjenu pacijentovih oštećenih stanica krvotvornog sustava novim, zdravim stanicama.
U nekim slučajevima može se primjenjivati i terapija ciljanih lijekova koji su usmjereni na specifične abnormalnosti u stanicama raka. Također se mogu koristiti i druge terapije za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života pacijenta.
Odluka o liječenju ovisit će o mnogim čimbenicima, uključujući vrstu NHL-a, stadij bolesti, opće zdravstveno stanje pacijenta i drugim čimbenicima.
Prognoza Non-Hodgkin limfoma ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući tip i stadij bolesti, starost pacijenta, opće zdravstveno stanje, te o tome jesu li stanice raka osjetljive na liječenje. Općenito, prognostički ishodi za NHL variraju od vrlo povoljnih u nekim slučajevima, do teških u drugima.
Većina ljudi s NHL-om može očekivati da će odgovoriti na liječenje, a mnogi se mogu izliječiti. Međutim, neki slučajevi mogu biti agresivniji i teže se liječe, što može dovesti do lošije prognoze. Važno je napomenuti da se statistike o preživljavanju temelje na prosjeku i da ne odražavaju nužno ishod pojedinačnih pacijenata.
Svaki pacijent s NHL-om trebao bi imati individualni pristup liječenju i detaljne razgovore sa svojim liječnicima o prognozi i mogućnostima liječenja.