Multipli mijelom je oblik karcinoma koji nastaje iz stanice koštane srži koje proizvode antitijela, poznata kao plazma stanice. Ova bolest karakterizira nakupljanje malignih plazma stanica u koštanoj srži, što dovodi do oštećenja koštane srži i stvaranja tumora u koštanom tkivu. Simptomi multiplom mijeloma uključuju bol u kostima, umor, slabost, anemiju, gubitak apetita, gubitak težine, česte infekcije i oštećenje bubrega. Multipli mijelom se obično dijagnosticira pomoću krvnih testova, biopsije koštane srži i radioloških snimaka. Liječenje uključuje kemoterapiju, radioterapiju, imunoterapiju i/ili transplantaciju matičnih stanica.
Etiopatogeneza multiplih mijeloma nije u potpunosti poznata, ali se vjeruje da nastaje kada jedna ili više plazma stanica mutiraju i počnu se nekontrolirano dijeliti. Ti mutirani klonovi plazma stanica zatim se nakupljaju u koštanoj srži, uzrokujući oštećenje koštane srži i stvaranje tumora u koštanom tkivu. Postoje različiti čimbenici koji se smatraju važnim za razvoj multiplih mijeloma, uključujući genetske čimbenike, izloženost određenim kemijskim spojevima, izlaganje zračenju i druge okolišne čimbenike. Također se vjeruje da imunološki sustav igra ulogu u razvoju multiplih mijeloma, s obzirom na to da plazma stanica proizvodi antitijela, koja su dio imunološkog sustava. Međutim, istraživanja o etiopatogenezi multiplih mijeloma i dalje su u tijeku.
Postoji nekoliko kemijskih spojeva koji su dovedeni u vezu s nastankom multiplih mijeloma. Primjerice, neki pesticidi, herbicidi i otapala, kao što su benzen i toluen, smatraju se mogućim uzročnicima ove bolesti. Benzidin, koji se koristi u proizvodnji boja, također se smatra potencijalnim uzročnikom multiplih mijeloma. Osim toga, izloženost ionizirajućem zračenju također se povezuje s povećanim rizikom od razvoja multiplih mijeloma. Međutim, treba napomenuti da je većina ljudi izložena ovim tvarima u nekom trenutku svog života, a da to ne dovede do razvoja multiplih mijeloma. Stoga, iako se ovi kemijski spojevi smatraju mogućim faktorima rizika, vjerojatno postoje i drugi čimbenici koji igraju ulogu u razvoju ove bolesti, a koje još nismo u potpunosti razumjeli.
Multipli mijelom može biti teško prepoznati u ranim stadijima jer obično simptomi postaju vidljivi tek kad bolest napreduje. Ipak, postoje neki znakovi i simptomi koji se mogu pokazati na višestruki mijelo, uključujući:
- Bol u kostima, posebno u leđima, bokovima i prsima
- Slabost i umor
- Gubitak apetita i/ili gubitak tjelesne težine
- Česta infekcija
- anemija
- Poremećaji bubrega, što može uzrokovati probleme s mokrenjem, oticanje ruku i nogu te poteškoće s disanjem
- Osjetljivost na infekcije
Diferencijacija boli u leđima uzrokovane multiplim mijelom od drugih uzroka boli u leđima, poput lumbaga, može biti teška jer se simptomi obično preklapaju. Međutim, postoje neke razlike u simptomima koje bi liječnik trebao uzeti u obzir pri razmatranju multiplih mijeloma kao uzroka bolesti u leđima.
Multipli mijelom može uzrokovati bolove u kostima, a ne samo u mišićima leđa. Bolovi u leđima povezani s višestrukim mijelom često su teški i bolni, a pogoršavaju se noću. Bolovi u leđima povezani s lumbagom, s druge strane, često su akutni i ograničeni na donji dio leđa.
Liječnik će također razmotriti i druge simptome, poput gubitka težine, slabosti i umora, koji su učestaliji kod multiplih mijeloma nego kod lumbaga.
Za točnu dijagnozu, važno je obaviti potpuni pregled i uzeti detaljnu povijest postavljanja bolesti i simptoma. Također će se provesti različiti testovi, poput rendgenskih snimaka, CT skeniranja i krvnih pretraga, kako bi se isključili drugi uzroci boli u leđima i potvrdila dijagnoza multiplih mijeloma.
Multipli mijelom može uzrokovati oštećenje bubrega na nekoliko načina. Proteini, poput imunoglobulina, koji se proizvode u velikim količinama u multiplom mijelomu, mogu se nakupiti u bubrežnim tubulima, uzrokujući oštećenje. Također, proteini mogu uzrokovati upalu koja može dovesti do oštećenja bubrega. U nekim slučajevima, multipli mijelom može uzrokovati amiloidozu bubrega, što je stanje u kojem se amiloidni protein nakuplja u bubrezima i ometa njihovu funkciju.
Oštećenje bubrega može uzrokovati različite simptome, poput problema s mokrenjem, oticanja ruke i noge i povišenog krvnog tlaka. Stoga, pacijenti s multiplim mijelom trebaju redovito pratiti razinu proteina u urinu i obavljati pretragu za praćenje bubrežne funkcije. Liječenje multiplih mijeloma obično uključuje i liječenje problema s povezanim bubrezima kako bi se spriječilo daljnje oštećenje i poboljšala prognoza.
Dijabetički glomerulonefritis je oblik bubrežne bolesti koja se javlja kod osoba s dijabetesom. Uzrokuje oštećenje krvnih žila u bubrezima, što dovodi do gubitka proteina u urinu. Ovaj vrh proteinurije često je simetričan i pojavljuje se u obliku mikroalbuminurije, što znači da se mala količina proteina gubi u urinu. U ranim stadijima bolesti, proteinurija može biti jedini simptom, a neki pacijent s dijabetičkim glomerulonefritisom može imati normalnu razinu kreatinina u krvi.
S druge strane, multipli mijelom je karcinom koji se javlja u plazma stanicama koštane srži i može uzrokovati oštećenje bubrega. Proteinurija u multiplom mijelomu može biti uzrokovana viškom proteina koji se proizvodi u koštanoj srži, a koji se zatim nakuplja u bubrezima. Uz to, oštećenje bubrega koje se javlja u multiplom mijelomu može se pojaviti iu drugim oblicima, poput tubulointersticijskog nefritisa ili amiloidoze.
Dijagnostički testovi koji se koriste za diferencijalnu dijagnozu ova dva stanja uključuju pretragu krvi i urina, biopsiju bubrega i različite slikovne pretrage. Važno je razgovarati s liječnikom ako postoji sumnja na bilo koje od ovih stanja kako bi se utvrdila dijagnoza i započelo odgovarajuće liječenje.U većini slučajeva, proteinuriju uzrokovanu dijabetičkom nefropatijom i proteinuriju kod multiplih mijeloma može biti teško razlikovati samo na temelju kliničkih simptoma i analize urina. Stoga su dijagnostički testovi poput biopsije bubrega i slikovnih pretraga (npr. CT, MRI, ultrazvuk) često neophodni za postavljanje ispravne dijagnoze.
Međutim, postoje neki indikatori koji mogu pokazati jedan uzrok proteinurije umjesto drugog. Primjerice, pacijenti s dijabetičkom nefropatijom često imaju i druge simptome dijabetesa, poput povišenog krvnog tlaka i visoke razine šećera u krvi. Također, u dijabetičkoj nefropatiji proteinurija se obično razvija postupno, dok se u slučaju multiplih mijeloma proteinurija može pojaviti iznenada. Međutim, ovi indikatori nisu uvijek pouzdani, pa bi dijagnostički testovi i dalje trebali biti korišteni za postavljanje ispravne dijagnoze.
Međutim, kod multiplog mijeloma može doći do oštećenja bubrega, što se očituje povećanim razinom proteina u urinu (proteinurijom). Ako se oštećenje bubrega pogorša, može doći do akumulacije tekućine u tijelu (edema), uključujući oticanje nogu i abdomena. Stoga se kod pacijenata s multiplim mijelom redovito prati funkcija bubrega, uključujući razinu proteina u urinu i kreatinina u krvi, kako bi se spriječilo pogoršanje oštećenja bubrega.
Uzroci edema kod multiplog mijeloma obično su povezani s oštećenjem bubrega, što može uzrokovati nakupljanje viška tekućine u tijelu. Međutim, treba napomenuti da edem također može biti uzrokovan drugim čimbenicima, poput zatajenja srca, loše prehrane, dehidracije, tromboze i drugih stanja.
Multipli mijelom može uzrokovati širok raspon simptoma, ovisno o stadiju i mjestu zahvaćanja bolesti. Uz bol u kostima i slabosti, neki od uobičajenih simptoma uključuju:
- česte infekcije
- umor i slabost
- gubitak tjelesne mase i nedostatak apetita
- česte urinarne infekcije ili probleme s mokrenjem
- anemija (nedostatak crvenih krvnih stanica)
- krvarenje desni
- pojačano krvarenje nakon manjih ozljeda
- često se javlja visoka razina kalcija u krvi (hiperkalcemija)
- niska razina krvnih ploča (trombocitopenija)
- žutica (žućkasto bojanje kože i bjeloočnica)
- bol u abdomenu
Osim toga, bolovi u kostima kod multiplog mijeloma mogu biti prolazni i povremeni u formi probadanja koja mijenjaju lokaciju. To se može dogoditi kada tumorske stanice mijeloma izazivaju kratkotrajne napade boli na različitim mjestima u tijelu. Međutim, obično se smatra da je bol u kostima kod multiplog mijeloma konstantan simptom koji se pogoršava tijekom vremena i učestaliji je u određenim dijelovima tijela. U svakom slučaju, ako se osjećate zabrinuto zbog bolova u kostima, važno je posavjetovati se sa svojim liječnikom.
Prognoza multiplog mijeloma varira ovisno o mnogim faktorima, uključujući starost pacijenta, stadij bolesti, prisutnost određenih genetskih abnormalnosti i drugih zdravstvenih stanja pacijenta.
Nove terapijske strategije, uključujući imunomodulatore i inhibitore proteazoma, pokazale su značajno poboljšanje u dugoročnom preživljavanju pacijenata s multiplog mijeloma.
Općenito govoreći, petogodišnje preživljavanje kod pacijenata s multiplog mijeloma iznosi oko 50%, dok se kod pacijenata koji su dijagnosticirani u ranoj fazi bolesti očekuje bolja prognoza. Međutim, ovo su samo općeniti statistički podaci i ne moraju biti primjenjivi na svakog pacijenta pojedinačno.
Terapija multiplog mijeloma zavisi od mnogih faktora, kao što su stadijum bolesti, starost pacijenta, opšte zdravstveno stanje, kao i specifična biologija tumora. Osnovni cilj terapije je kontrola rasta malignih ćelija i smanjenje simptoma bolesti. Terapija obično uključuje hemioterapiju, imunoterapiju, terapiju zračenjem i/ili hirurgiju. Novije terapije, kao što su terapije usmjerene na ćelijske receptore, imunoterapije sa antitijelima i terapije sa ćelijama koje se inženjeringom genske terapije modifikuju za borbu protiv raka, mogu pružiti novu nadu za pacijente sa ovom bolešću. Liječenje može biti dugotrajno i zahtijevati višestruke linije terapije. Potrebno je individualno prilagođavanje terapije za svakog pacijenta uz konsultaciju sa stručnjacima za onkolološko liječenje.
Tretman može uključiti kombinaciju hemoterapije, imunoterapije, terapije zračenjem, transplantaciju koštane srži i terapiju ciljanih lijekova. Cilj terapije je smanjiti rast malignih ćelija, ublažiti simptome bolesti i produžiti životni vijek pacijenta. Terapija se često provodi u fazama, od indukcijske terapije do održavanja i liječenja u slučaju recidiva. Odluka o terapiji i njenom trajanju donosi se na temelju individualnih karakteristika pacijenta i stadija bolesti.