Marburg virusna hemoragijska groznica (MHG) je izuzetno ozbiljna bolest uzrokovana virusom iz filovirusne porodice. Iako se uzrok i dalje proučava, smatra se da se virus prenosi sa zaražene životinje, uglavnom voćnih šišmiša, na ljude.
Marburg virus je virus koji pripada istoj obitelji kao i virus Ebola, a izaziva tešku bolest poznatu kao Marburgov virusni hemoragijski groznica (MVHG). Ova bolest je rijetka, ali ozbiljna, s visokom stopom smrtnosti koja može doseći i do 90%.
Marburg virus prvi put je identificiran 1967. godine u gradu Marburgu u Njemačkoj, nakon što su se nekoliko laboratorijskih radnika razboljelo nakon izloženosti zaraženim majmunima. Od tada su se pojavili pojedinačni slučajevi bolesti povezanih s Marburg virusom, uglavnom u Africi.
Marburg virus se prenosi sa životinje na čovjeka, najčešće šišmiša ili primata, a zatim se može širiti između ljudi putem kontakta s krvlju, tjelesnim tekućinama ili tkivom zaražene osobe. Bolest se manifestira u obliku groznice, bolova u mišićima, glavobolje, mučnine i povraćanja, a može dovesti do unutarnjeg i vanjskog krvarenja i zatajenja organa.
Marburg virusna hemoragijska groznica (MHG) je rijetka bolest koja se javlja u izbijanjima, obično u ruralnim područjima središnje i istočne Afrike. Izvori zaraze su afrički šišmiši, a virus se može prenijeti s njih na ljude, kao i između ljudi preko tjelesnih tekućina zaraženih osoba.
MHG nije visoko zarazna bolest, ali može biti smrtonosna. Procjenjuje se da je smrtnost među oboljelima oko 23 do 90 posto, ovisno o izbijanju bolesti. Bolest se može širiti u zdravstvenim ustanovama, a zdravstveni radnici su izloženi povećanom riziku.
Do sada je bilo nekoliko izbijanja MHG-a, a najveće se dogodilo 2005. godine u Ugandi, kada je zabilježeno 149 slučajeva i 128 smrtnih slučajeva. U tom izbijanju, izvori zaraze bili su rudari koji su se zarazili od afričkih šišmiša u rudnicima.
Nakon izlaganja virusu, inkubacija traje od 2 do 21 dan, nakon čega se pojavljuju simptomi. Početak bolesti obično je nagao, a karakterizira ga visoka temperatura, glavobolja, mišićna slabost, bol u mišićima i zglobovima, mučnina, povraćanje i proljev. U kasnijoj fazi, pacijenti mogu razviti krvarenje, uključujući krvarenje iz kože, unutrašnjih organa i sluznica. Bolest ima visok postotak smrtnosti, često više od 50 posto.
Iako se još uvijek proučava, smatra se da virus djeluje putem invazije imunoloških stanica i stanica koje se nalaze u krvnim žilama. To dovodi do oštećenja endotela, što može uzrokovati krvarenje u tkivima i organima. Osim toga, virus može potisnuti imunološki odgovor domaćina, što dodatno pogoršava simptome.
Marburg virusna hemoragijska groznica (MHG) ima inkubaciju od 5-9 dana, nakon čega se javljaju nespecifični simptomi poput visoke temperature, glavobolje, mišićnih bolova i slabosti. Nakon toga dolazi do krvarenja, što je karakterističan simptom MHG-a. Krvarenja se mogu javiti u različitim organima i tkivima, poput kože, sluznica, gastrointestinalnog trakta, bubrega, pluća, srca, jetre i mozga.
MHG je teška bolest koja se često završava smrću. Smrtnost može doseći i do 90%, ovisno o epidemiji. U slučaju preživljavanja, bolesnici se mogu oporaviti tijekom nekoliko tjedana, no mogu ostati s teškim posljedicama, poput oštećenja vida i sluha, problema s pamćenjem i mišićnom slabosti.
Komplikacije MHG-a uključuju šok, multiple organske poremećaje i poremećaje zgrušavanja krvi. U slučaju teške bolesti, može doći do višestrukih krvarenja i niskog krvnog tlaka, što može dovesti do smrti unutar nekoliko dana od pojave simptoma.
Dijagnoza Marburg virusne hemoragijske groznice (MHG) postavlja se na osnovu kliničke slike, epidemioloških podataka i laboratorijskih analiza.
Klinička slika MHG može biti nespecifična u početku bolesti i uključivati simptome slične gripu kao što su visoka temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, slabost i umor. Međutim, nakon nekoliko dana, simptomi se pogoršavaju i uključuju krvarenje iz različitih dijelova tijela, uključujući kožu, sluznice, gastrointestinalni trakt i respiratorni trakt. Drugi simptomi mogu uključivati žuticu, vrtoglavicu, dezorijentaciju, delirij, nesvjestice, a u težim slučajevima, zatajenje više organa, kao što su jetra, bubreg i srce. Vrijeme inkubacije bolesti je obično od 2 do 21 dan.
Dijagnostički postupci uključuju testiranje krvi, urina i drugih tjelesnih tekućina, kao i kultiviranje virusa i molekularne metode za otkrivanje virusne RNK. Međutim, ovi testovi su dostupni samo u nekoliko specijaliziranih laboratorija, a dijagnoza se obično potvrđuje nakon što pacijent razvije simptome MHG.
Važno je napomenuti da su simptomi MHG slični simptomima drugih bolesti poput ebole i drugih hemoragijskih groznica, te se dijagnoza postavlja na temelju kliničkih simptoma i epidemioloških podataka o izloženosti virusu.
Trenutno ne postoji specifičan tretman za Marburg virusnu hemoragijsku groznicu (MHG), pa se terapija uglavnom sastoji od pružanja simptomatske podrške pacijentu. Ovo uključuje održavanje ravnoteže tečnosti i elektrolita, upravljanje bolovima i groznicom, kontrolu krvarenja i druge medicinske postupke koji mogu biti potrebni. Pacijenti s MHG-om često su hospitalizirani i tretirani u izolaciji kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Kao kod drugih virusnih hemoragijskih groznica, vrlo je važno da se pacijenti s MHG-om brzo dijagnosticiraju i primaju liječenje kako bi se smanjio rizik od smrtnog ishoda. Zbog toga je važno da se ljudi koji su izloženi Marburg virusu ili sumnjaju da su zaraženi, odmah jave zdravstvenoj ustanovi kako bi se poduzeli odgovarajući dijagnostički postupci i liječenje.
Uz to, u slučajevima izbijanja epidemija Marburg virusne hemoragijske groznice, važno je poduzeti mjere javnozdravstvene zaštite, uključujući praćenje kontakata zaraženih osoba, identifikaciju izvora infekcije i provođenje mjera za sprječavanje daljnjeg širenja bolesti.