Palpitacije, tahikardija ili povećanje broja otkucaja srca, odnosno lupanje srca, predstavlja povećanje srčane frekvence (broja otkucaja srca u minuti) iznad fiziološke granice.Uobičajenim se smatra broj otkucaja od 60 do 100 u minuti, sve ispod toga predstavlja usporen srčani rad, bradikardiju, a iznad toga je tahikardija. Ipak, najoptimalnije je da se broj otkucaja u minuti održava oko 80.
Uzroci povećanja srčane frekvencije (tahikardije)
Povećanje srčane frekvence je fiziološka posljedica u stanjima stresa, emocionalnog uzbuđenja, većeg fizičkog napora i pada krvnog pritiska. U navedenim stanjima, tahikardija nastaje usljed povećanih metaboličkih potreba (u fizičkom naporu), usljed direktne hormonske stimulacije (u slučaju straha i psihičke napetosti) ili refleksno (pri niskom krvnom pritisku).
Takođe, osjećaj lupanja srca prati i povišenu tjelesnu temperaturu, te se smatra da pri porastu temperature za 1C, broj otkucaja srca može biti viši za otprilike 10/minuti u odnosu na bazalne vrednosti. Konzumiranje kofeina, nikotina, koka kole, guarane, alkohola i drugih psihostimulativnih supstanci, kao i pojedini lijekovi, takođe predstavljaju moguće uzroke tahikardije.
Među uzrocima treba pomenuti i određena patološka stanja u organizmu, kako ona koja ne zahvataju primarno srce kao što su određeni endokrinološki problemi i poremećaj ravnoteže elektrolita, tako i određena srčana oboljenja među kojima se najčešće pominje prolaps mitralne valvule.
Kako prepoznati tahikardiju?
Osjećaj lupanja srca dovodi do veće ili manje neprijatnosti i nelagode, te i pacijenti različito opisuju ovo stanje, uključujući i čestu frazu iz ambulante „kao da će srce da iskoči iz grudi”. Bitno je razlučiti kada se palpitacije javljaju, koliko se često javljaju i koliko traju. Ponekad se pacijenti dodatno požale i na bol u grudima, vrtoglavice, omaglice ili krize svijesti, pa i osjećaj gušenja i nedostatka vazduha. Ti dopunski anamnestički podaci, posebno ukoliko se lupanje srca javilo iznenada, bez nekog jasnog povoda, jesu razlog da se hitno javite ljekaru.
Postavljanje dijagnoze
Anamneza, klinički pregled i laboratorijske analize, uključujući i hormonski status štitaste žlezde, kao i detaljan kardiološki pregled koji uključuje EKG, Holter EKG (koji podrazumeva 24h snimanje srčane aktivnosti zahvaljujući nošenju malog aparata koji registruje srčani rad), ultrazvuk srca, a ponekad i angiografija, predstavljaju standard za postavljanje dijagnoze, odnosno iznalaženja uzroka lupanja srca.
Pojednostavljeno možemo reći da se razlikuju benigni (bezopasni), ali i vrlo ozbiljni, maligni poremećaji srčanog ritma. Ovo o čemu sada pišemo, uglavnom spada u benigne poremećaje i to je takozvana sinusna tahikardija. Supraventrikularna i ventrikularna tahikardija jesu patološke aritmije koje zahtevaju ozbiljno lečenje.
Liječenje sinusnih tahikardija
Liječenje svakako zavisi od uzroka tahikardije, te je jasno gde je fokus ukoliko su razlozi njenog nastanka malokrvnost ili poremećaj rada štitaste žlezde. Ako lupanje srca nastaje u stanjima stresa, emocionalnog uzbuđenja, a praćeno je i osjećajem „knedle u grlu”, upotreba anskiolitika (bromazepam, diazepam) može biti od pomoći. Kardiolog će odrediti da li i kada u terapiju treba uvesti i lijekove koji imaju za cilj usporavanje srčane frekevence, na primer, beta blokatora. Treba pomenuti i izvijesne postupke, takozvane Valsalvine metode, odnosno manevre koji imaju za cilj da se srčani rad uspori bez upotrebe medikamenata.
Povremeno lupanje srca koje kratko traje, kod zdravih osoba nije razlog za zabrinutost. Međutim, ako se ponavlja ili je praćeno simptomima poput nesvjestice, omaglice, teškoće prilikom disanja, umora itd, potražite savjet kardiologa. Važno je, ne paničite!
Razlozi ozbiljnih poremećaja srčanog ritma jesu bolesti srčanog mišića i sprovodnih puteva srca, poremećaj rada štitaste žlezde i izvijesna organska oboljenja.