Ovisno o životnoj dobi, sve više ljudi pati od bolova i ograničenja kretnji u zglobu kuka, što upućuje na to da su bolesti kukova danas vrlo česte i imaju više uzroka i počinje se javljati u sve ranijoj dobi, najviše zbog drastična smanjenja ozbiljnije tjelesne aktivnosti i navike dugotrajnog sjedenja.
Oštećenje zgloba kuka ne nastupa preko noći nego je posljedica dugotrajnih poremećaja biomehaničkih odnosa u funkciji zgloba. Način života, nepravilna ishrana, veća tjelesna težina i smanjena dnevna tjelesna mišićna aktivnost samo su neki od razloga koji dovode do poremećena odnosa snaga između mišićnih grupa koje pokreću zglob kuka s jedne strane, a s druge uzrokuju preopterećenje zglobne hrskavice i ligamenata. Sve to dovodi do razvoja artroze i smanjenja pokretljivosti, uz progredirajuću bol u zglobu kuka.
Kuk je zglob koji obavija, uvjetno rečeno, najjača mišićna masa u odnosu na cijeli organizam, pa je potpuno jasno da svaki poremećaj snage ove muskulature dovodi do snažnog negativnog djelovanja na hrskavicu zgloba. Bol, kao dominantan osjet, postaje sve jača, sve više smanjujući aktivnost zgloba kuka. Paralelno sa smanjenjem aktivnosti ljudski organizam instiktivno počinje štedjeti oštećeni zglob, što indirektno izaziva daljnje biomehaničke poremećaje statike karlice i kičme. To nadalje dovodi do daljnjeg oštećenja hrskavice zgloba i do postepenog razvoja izražene artroze kuka. Konačno je stanje teška artroza kuka koja u kombinaciji s izraženom hipotrofijom muskulature kuka i natkoljenice, zbog smanjene aktivnosti, izaziva sve jače bolove, izrazito lošu pokretljivost te konačno dovodi do stanja kada je neizbježna ugradnja umjetnog kuka.
Koksartroza je, dakle, oboljenje koje se manifestira na dva, inače sinergistički djelujuća sustava, dakle sustava koji se nadopunjuju. S jedne strane dolazi do poremećaja rada mišićnog sustava s atrofijom muskulature, a s druge do uništenja zglobne hrskavice s razvijenom artrozom kuka. Posve je jasno da u liječenju oboljelog kuka moramo liječiti oba sustava na zadovoljavajući način, jer tek tada možemo očekivati dobre konačne rezultate. Isto se događa i kod artroze kuka. Najprije dolazi do velikog gubitka snage mišića koji savijaju nogu u kuku, što se često počinje manifestirati bolom u preponi. Druga je mogućnost pojava boli na boku kod napora, tj. kod preopterećenja zbog iritacije zglobnih elemenata i na pritisak, primjerice pri ležanju na boku. Ako je stanje uznapredovalo, počinje se javljati i mehaničko ograničenje pokreta u kuku uz jake bolove, kada je nužno razmotriti ugradnju endoproteze.
Koksartroze su degenerativna obolenja zgloba kuka, sa svim patoanatomskim i patohistološkim osobinama ostalih degenerativnih oboljenja perifernih zglobova, ali sa osobinom koju nemaju ostala degenerativna obolenja zglobova da evolucijom dovode do ankiloze i deformacije obično prvo jednog a kasnije i drugog zgloba kuka. Takođe im je osnovna osobina da ranije ili kasnije dovode do invalidnosti, za razliku od ostalih degenerativnih oboljenja zglobova gdje je to rjeđe.
Koksartroza je degenerativno oboljenje perifernih zglobova koje je najviše zaokupljalo pažnju kako reumatologa, tako i ortopeda. I zaslužuje, jer je jedno od najčešćih i stvarno najteže degenerativno oboljenje perifernih zglobova, što mu određuje najviše njegov značaj u hodanju. To je takođe obolenje čija je etiologija najmračnija, kako u primarnim, tako i u sekundarnim oblicima (kojih ima oko 60%).
Etiopatogeneza je kao i u ostalih degenerativnih oboljenja nepoznata s tim što ovdje ima veći značaj hereditarna dispozicija, prethodna displazija, subluksacija i luksacije, kao i infekcije zgloba.
Patoanatomski nalaz se karakteriše primarnom degeneracijom koštanih hrskavica, sklerozom suphondralne kosti, naročito jakom osteofitozom marginalno, hiperplazijom koštanog tkiva, i osteporozom. To sve zajedno stvara koštani blok, zglobna pukotina iščezne, zglob postaje nepokretan a time se i opšta bolesnikova mobilnost smanjuje.
Vrste koksartroze
- Primarne: gdje se ne zna pravi uzrok. Smatra se da je jedan ili više od onih faktora koji su
navedeni u etiologiji zajedničkoj za sve periferne zglobove. I tu je najvažniji faktor konstitucija i predispozicija.
- Sekundarne: one koje su posljedica poznatih faktora: displazije, subluksacije, luksacije, koksa plana, aseptičke nekroze i infekcije kuka.
Dijagnoza
- Bol u kuku koji iradira (po pravilu) ka ingvinumu ili kao išijalgična bol, zavisno od toga koji je dio
zglobne kapsule obolio. Bol je jača pri kretanju, naročito pri promjeni položaja tijela. Može biti i u miru – noću.
Jačina bola je u zavisnosti od položaja tijela, tj. jača je pri ustajanju i pri sjedenju. Intenzitet je uglavnom zavisan od patoloških promjena u samoj kapsuli koja je snadbjevena sa dosta senzitivnih nerava i koja se tako patološki promenjena teško rasteže pri pokretima zgloba.
- Otežano, čak i onemogućeno kretanje ponekad. Ni kod koksartroze kao i kod ostalih artroza:
klinički simptomi nisu srazmjerni anatomskim promjenama u zglobu viđenim rtg-om.
- Ograničenost spoljne i unutrašnje rotacije, abdukcije i adukacije, kao i fleksije i ekstenzije.
- Spazam okolnih mišićnih grupa: gluteusa, psoasa i aduktora.
- Pojava kompenzatorne hiperlordoze i skolioze lumbalne kičme.
- Hramanje kao posljedica svih ovih promjena.
Laboratorijski nalazi su u fiziološkim granicama.
Rtg nalaz: suženje zglobnog prostora, subhondralna skleroza, osteofitoza, ciste, deformacije glave femura (oblik pečurke i drugi) subluksacije i luksacije, a ponekad i protrusio acetabuli.
Minimum za postavljanje dijagnoze:
- Bolovi tipični za ovo obolenje,
- Ograničenost pokreta u koksofemoralnom zglobu,
- Radiografski nalaz,
- Laboratorija.
Funkcionalne karakteristike koksaortroza
Uslijed degenerativno-destruktivnih ili produktivnih (patoanatomskih) promjena u predjelu kuka dolazi do bolova različitog stepena, sa slijedstvenom pojavom kontrakture fleksiono-adukcionog tipa.
Bilo da je mišićnog porijekla (spazam, kontraktura) ili koštano-zglobnog porijekla (destrukcija, osteofitoza ili centralna proturuzija) ispoljava se prividno ili stvarno skraćenje ekstremiteta sa više-manje ograničenom pokretljivošću u zglobu. Funkcija stojećeg stava i hoda ozbiljno su ugrožene, takva osoba pri »stavu mirno« ima jedan ekstremitet skraćen, a pri hodu evidentno šepa. Pri testiranju obima pokretljivosti u zglobu kuka može se konstatovati kontraktura fleksiono-adukcionog tipa u različitom stepenu, sa slijedstvenim smanjenjem ekstenzije i abdukcije natkoljenice.
Prognoza
lako se u osnovi ne radi samo o procesima starenja zgloba već i o drugim etio-patogenetskim faktorima, prognostički izgledi koksartroze su najteže od svih drugih perifernih zglobova jer skoro uvijek dovode do invaliditeta.
Liječenje
Danas ne postoji liječenje koje može da izmeni, zaustavi ili preokrene procese koji su osnova za nastajanje degenerativnih promena zglobova. Opsežna proučavanja suštine nastajnaja i razvoja artroze, bude nadu u razvoj specifičnog lečenja koje će zaustaviti i popraviti degenarativna oštećenja. Do tada nam ostaje niz mijera i postupaka kojima možemo da smanjimo tegobe oboljelog, popravimo funkciju zgloba i poboljšamo kvalitet života. Fizikalna terapija ima za cilj da smanji bol, ukočenost zgloba, spazam mišića, kao i jačanje mišića i okolozglobnih tkiva radi „učvršćivanja „ zgloba. Pored fizikalnih procedura (terapija laserom, laseropunktura, magnetoterapija, interferentne struje…) važnu ulogu ima rasterećenje kičme intermitentnom trakcijom koja će rasterećenjem lumbalnog dela kičme „rasteretiti“ i zglob kuka. Pored intermitentne trakcije u terapiji obe zone (lumbalnog dela kičme, karlice, kuka), važnu ulogu ima kiropraksa, manuelna mobilizacija mekog tkiva lumbalne regije, deblokada apofizarnih zglobova, akupresura…
Razna pomagala, štap, ulošci u cipelama… mogu značajno olakšati kretanje i smanjiti rizik povreda, popraviti biomehaniku i usporiti dalje napredovanje artroze.
Lečenje se može podeliti u tri faze:
- Prva faza je primena fizikalnih tretmana uz vežbe za jačanje mišića, svakodnevne šetnje uz analgoantireumatike po potrebi, u cilju kontrole bola i ručni štap po potrebi.
- U drugom stadiju tj. fazi se intenzivira fizikalni tretman, uvodi imobilizacija u ekstenziji noge pri ležanju i pri mirovanju uz održavanje kondicije. Analgetici se daju po potrebi.
- U trećoj fazi se preporučuje hirurška artroplastike kuka koja se pokazala zadovoljavajuće rezultate u liječenju koksartroze .
Artroplastika kuka i postoperativno fizikalno liječenje
Artroplastika kuka i postoperativno fizikalno liječenje ima za cilj vratiti pokret i stabilnost operisanom zglobu.
Ugradnjom endoproteze zamjenjuje se oštećeni i bolni zglob. Važnost kvalitetnog operativnog zahvata, koji uključuje i pravilan izbor endoproteze za svakog pacijenta, ne treba osobito naglašavati, ali treba istaknuti da je uspješnom operacijom riješen samo dio problema, tj. uklonjen je bolan i mehanički nepokretan zglob, i zamijenjen neosjetljivim, pasivno pokretnim umjetnim materijalom.
Drugi je ključni dio problema vratiti pravilan pokret i stabilnost zglobu operiranog kuka, ali i susjednim zglobovima, drugom kuku i koljenima kao glavnim nosiocima težine tijela i osposobiti pacijeta za normalnu funkciju, tj. vratiti punu snagu i sposobnost svih mišića da mogu ponovno držati konstrukciju tijela.
Iz ovog je jasno da pacijent koji je prije operacije imao ozbiljno ogranjičenje pokreta u zglobu kuka ima i velik gubitak snage mišića koji taj zglob trebaju pokrenuti, te da se samom ugradnjom endoproteze neće bitno poboljšati i pokretljivost pacijenta, osim što će se, naravno, ukloniti bol. Biomehaničkim ispitivanjima u različitim institucijama u svijetu potvrđeno je da se ugradnjom endoproteze ne postiže bitno poboljšanje biomehaničkih i tjelesnih sposobnosti pacijenta. Ali, utvrđeno je i da se izokinetičkim vježbama postiže najbrži oporavak funkcije, a najbolji je učinak tzv. dvostupanjskim izokinetičkim pristupom u rehabilitaciji. On podrazumijeva ne samo postoperativnu rehabilitacije nego i preoperativnu izokinetičku pripremu.
Kako je cilj ovakve operacije potpun oporavak funkcije pacijenta razrađene su procedure timskog rada stručnjaka, operatera i izokinetičara. Nova iskustva pokazala su da se najbrži i najučinkovitiji puni oporavak postiže podjelom postupka operativnog liječenja artroze kuka u tri ključne faze:
- Preoperativna izokinetička priprema vježbama oslabljenih mišića, u okvirima mogućeg pokreta. Cilj je maksimalno pojačanje mišića kako bi se neposredno nakon ugradnje endoproteze pacijent mogao mobilizirati i učvrstiti novi umjetni zglob.
- Neposredno nakon operacije slijedi klasični način rehabilitacije do trenutka kad operater zaključi da se operirani kuk može opteretiti i da je endoproteza stabilna.
- Konačno slijedi druga faza izokinetičke rehabilitacije kojoj je cilj precizno vraćanje i usklađivanje snage mišića kako kukova tako koljena kao susjednih važnih zglobova.
Ovakvo, timski provedeno liječenje osigurava višestruko brži oporavak, sprječava oštećenja susjednih zglobova i kičme zbog dugotrajne nesposobnosti kao i prisilnog položaja kretanja, te osigurava punu kvalitetu života operisanih bolesnika.