Hlamidija je poznata kao tiha polna bolest, jer se često dešava da simptomi izostanu, a posljedice ako se ne liječi su opasne.
Reklo bi se da kod nas ova bolest drži jaku drugu poziciju, dok prvo mjesto drže kondilomi, poznati i kao genitalne bradavice, dok npr. u Americi (gde godišnje oko 2.8 miliona ljudi oboli od hlamidije) hlamidija drži prvo mesto po broju oboljelih. Statistike takođe kažu da je 1 od 10 seksualno aktivnih osoba, inficirana ovom bolešću.
Uzročnik Hlamidije je bakterija Chlamydia trachomatis.
Hlamidija prenošenje
Hlamidija se prenosi seksualnim kontaktom sa oboljelom osobom, uključujući sam seksualni snošaj, analni seks i oralni seks. Prenošenje bakterije hlamidije se takođe može desiti putem vaginalnog porođaja sa inficirane na novorođenče. Kada se ne liječi, hlamidija može trajno da ošteti polne organe i da dovede do steriliteta i kod žena i kod muškaraca. Takođe, hlamidija trachomatis je jedan od najčešćih uzročnika upale pluća kod novorođenčadi.
Svaka seksualno aktivna osoba može dobiti hlamidiju. Što je veći broj seksualnih partnera, veći je rizik od infekcije. Hlamidija i gonoreja imaju slične simptome, a mogu imati i slične komplikacije ako se ne liječe, pa se hlamidija ponekad pogrešno dijagnostikuje kao gonoreja, i obrnuto. Ovo je loše, jer se liječenje ove dve polne bolesti razlikuje.
Hlamidija kod žene može inficirati cerviks i urinarni trakt, a takođe može da uzrokuje i zapaljenje karlice kada dospije u kanale materice (uterine tube). S obzirom da grlić materice kod tinejdžerki i mladih djevojaka nije potpuno zreo, one su u posebnom riziku od infekcije, ako su seksualno aktivne.
Sa druge strane, hlamidija kod muškarca može da inficira urinarni trakt i epididimis (dio muškog genitalnog trakta koji sprovodi spermu od testisa do sjemevoda) a posljedica mogu biti epididimitis (upala sjemevoda, tj. sjemenih kanalića), otekline ili zapaljenje testisa, kao i bolovi u testisima.
SVAKO ko je seksualano aktivan, treba da se testira najmanje jednom godišnje, s obzirom da simptomi hlamidije mogu da budu i neprimjetni.
Inkubacioni period kod hlamidije traje od 1 do 3 nedelje.
Hlamidija simptomi
Dakle, možete se zapitati koji su to simptomi hlamidije. Ako praktikujete seks nezaštićeni kondomom, a niste u striktno monogamnoj vezi, možda već imate hlamidiju i treba da proverite ove najčešće simptome. Simptomi mogu da toliko blagi, skoro pa neprimetni, ali trebalo bi da se pokažu nakon jedne do tri nedelje nakon seksa sa zaraženom osobom, ako ste se zarazili.
Simptomi hlamidije kod žena
Nema simptoma u 70-80% slučajeva! (Jedna studija je utvrdila da čak 3% ispitanika koji bili u grupi mlađih odraslih između 18 i 35 godina ima neliječenu hlamidiju.) Ukoliko ima simptoma, to su:
- Peckanje pri mokrenju tj. prilikom mokrenja.
- Pojacan vaginalni sekret.
- Bol u donjem dijelu leđa.
- Neuobičajen bol prilikom seksa.
- Vaginalno krvarenje izmedju ciklusa (menstruacija)
Simptomi hlamidije kod muškaraca
Kao i kod žena, velik broj muškaraca koji su inficirani mogu proći bez simptoma. Procjene koliko muškaraca koji imaju hlamidiju, nema simptome, kreću se od 25% do 50% što je velik procenat. Ukoliko simptomi ipak postoje, to su:
- Peckanje pri mokrenju peckanje prilikom mokrenja.
- Sekrecija iz penisa (iscjedak).
- Upaljeni ili natečeni testisi,bolovi u testisima.
- Ponekad neugodansvrab oko glavića na penisu.
Hlamidija u trudnoći
Hlamidija u trudnoći povećava šanse za infekciju vodenjaka (amniona) i plodove vode, što može da izazove prijevremeno pucanje vodenjaka i prijevremeni porodjaj, iako blagovremena terapija može da smanji rizik od ovih problema. Neke studije su povezale hlamidiju sa pobačajem, iako neke druge studije nisu našle takvu vezu.
Takođe, infekcija hlamidijom koja se ne liječi, povećava rizik da organizam, ukoliko dođe u kontakt sa HIV virusom bude zaražen njime, a isto važi i za neke druge polne bolesti, kao što su npr. gonoreja i sifilis, ako ste bili izloženi njima. Takođe raste rizik od infekcije materice nakon porođaja.
Bitno je napomenuti, ako imate infekciju za vrijeme porođaja, postoji šansa da prenesete hlamidiju na svoju bebu. Ustvari, skoro 50% beba koje dođu na svet vaginalnim porođajem (i čak neke bebe rođene carskim rezom) će dobiti hlamidiju. Određen broj beba koje su dobile hlamidiju (između 25 i 50 posto) će razviti konjuktivitis (infekcija očiju), a između 5 i 20 procenata beba će dobiti upalu pluća nekoliko nedjelja ili nekoliko mjeseci nakon rođenja.
Iako ove infekcije mogu biti veoma ozbiljne, bebe koje se blagovremeno liječe antibioticima uglavnom prolaze dobro. Naravno, bolje je da se vi izlečite za vreme trudnoće i sprečite da se vaša beba uopšte zarazi.
Test na hlamidiju
Iako možda i sami možete da posumnjate da su u pitanju simptomi hlamidije, ova bolest može biti pravilno dijagnostikovana jedino od strane vašeg doktora, a to zahtijeva odgovarajući hlamidija test. Test na hlamidiju se radi u laboratoriji, a koristi se uzorak tjelesne tečnosti ili urina, kako bi se utvrdilo da li je bakterija hlamidija (Chlamydia trachomatis) prisutna.
Nekoliko tipova testova se koristi da bi se utvrdilo prisustvo hlamidije. Najviše testova se radi korišćenjem uzorka tjelesne tečnosti uzetog sa inficiranog dijela tijela.
NAAT testovi (Nucleic acid amplification tests).
Ovi testovi pronalaze genetski materijal bakterije hlamidije. To su najosjetljiviji dostupni testovi. Ovo znači da su veoma precizni i da je veoma malo vjerovatno da dobijete lažno pozitivan rezultat testa. PCR testovi (Polymerase Chain Reaction) su primjer NAAT testova. Ovaj hlamidija test se takođe može raditi i na uzorku mokraće.
Test uzorka DNK (DNA probe test)
Ovim testom se takodje pronalazi DNK hlamidije. Veoma su precizni, ali nisu toliko osjetljivi kao NAAT testovi.
ELISA i EIA testovi (Enzyme-linked immunosorbent assay)
Jednostavan, brzi test, koji pronalazi antigene hlamidije (supstance koje aktiviraju imuni sistem za borbu protiv hlamidije).
DFA testovi (Direct fluorescent antibody test)
Brzi testovi koji takođe pronalaze antigene hlamidije. U ovu grupu spada i DIF test na hlamidiju.
Hlamidija kultura (chlamydia culture)
Kultura je specijalno izolovana posuda koja omogućava bakteriji hlamidije da se razvija. Ovaj test je skuplji i rezultati se čekaju duže nego kod drugih testova. Kultura se mora raditi u laboratoriji. Test hlamidija kulture se može raditi kada se sumnja da je dijete seksualno zlostavljano ili kada terapija infekcije nije bila uspješna.
Ako vaš doktor posumnja na hlamidiju, možda će vam, čak i prije nego što rezultati testova budu gotovi, propisati odgovarajuću terapiju kako vam se stanje ne bi pogoršalo i kako ne biste vi sami nekoga zarazili.
Liječenje hlamidije
Liječenje hlamidije je prilično jednostavno, jer je u pitanju polna bolest koja se može liječiti upotrebom antibiotika kao što je sumamed (zithromax) ili doksiciklin. Prilikom primanja terapije, oboljela osoba mora privremeno prestati sa seksualnim odnosima, obzirom da je i dalje zarazna i da može zaraziti svog partnera ili partnere, koji onda opet mogu zaraziti nju.
Ne mogu se svi antibiotici koristiti protiv hlamidije. Zato, ako je kupovina lijeka preko interneta jedna od opcija, preporučujemo vam da izaberete uglednu kompaniju i da se prethodno dobro raspitate i provjerite da li se antibiotik koji kupujete uspješno primenjuje za liječenje hlamidije. Kada započnete propisanu terapiju, pratite uputstva doslovce i vodite računa da je sprovedete do kraja. Ni slučajno nemojte prekidati uzimanje lijekova samo zato što su simptomi nestali, već budite dosljedni i sprovedite terapiju do kraja, inače će se hlamidija vratiti.
Izvor: polnebolesti.com