To je heterogena grupa vaskulitisnih sindroma koji su udruženi sa reakcijom pre- osetljivosti posle izlaganja nekom antigenu: infektivni agens (bakterija, virus, parazit), lijek (penicilin, sulfonamidi, antireumatici), sopstveni antigeni (DNA, imunoglobulini, tumorski antigeni). Zahvaćeni su uglavnom mali krvni sudovi kože, a ostale lokalizacije (zglobovi, bubrezi, GIT) su blaže u odnosu na druge sistemske vaskulitise. Histološki, je riječ o leukocitoklastičnom vaskulitisu sa fibrinoidnom nekrozom krvnih sudova, infiltracijom neutrofila i ekstravazacijom eritrocita, što dovodi do pojave palpabilne purpure.
Klinička slika
U kliničkoj slici dominiraju opšti simtomi i purpura (vezikule, hemoragične bule, ulceracije, makule) praćena svrabom ili bolom, uglavnom na donjim ekstremitetima i u sakralnoj regiji i altraigije krupnih zglobova. Abdominalni bol u vidu kolike praćen mukom, povraćanjem, pojavom krvi i sluzi u stolici javlja se u sklopu erozivnog enteritisa, koji se može komplikovati ileoilealnom intususcepcijom. U oko 50% slučajeva zahvaćeni su bubrezi, sa pojavom mikro ili makrohematurije, proteinurije, nekad bubrežne insuficijencije. Najčešća podgrupa alergijskog vaskulitisa je Henoch-Schonleinova purpura, koja se javlja uglavnom kod djece i ima tendenciju recidiviranja. Dijagnoza se može potvrditi biopsijom kože.
Liječenje
- Ukloniti potencijalni antigen (lijek, liječiti infekciju) i uvesti glikokortikoide u početnoj dozi od 0,5-1 mg/kg.
- U slučaju refrakternosti na terapiju a postoji oštećenje unutrašnjih organa, uvode se citostatici i plazmafereza. Prognoza je uglavnom dobra. Kod težeg oštećenja bubrega, i pored imunosupresivne terapije, može doći do hronične bubrežne insuficijencije.