Endometrijum je sluzokoža koja prekriva šupljinu materice, a sastoji se od jednorednog cilindričnog epitela i strome koji su pod uticajem seksualnih hormona. U toku ciklusa, pod uticajem estrogena i progesterona dolazi do zadebljanja endometrijuma, tj, pripreme koja omogućava da se oplođena jajna ćelija implantira, hrani i raste u materici. Ukoliko ne dođe do trudnoće endometrijum se u vrijeme menstruacije oljušti i sa krvarenjem odstrani iz materice.
Šta je endometrioza?
Endometrioza podrazumijeva nenormalan rast endometrijalnih ćelija van materice. Nakupina ovih ćelija van metrice naziva se endometrijalno žarište. Bez obzira na kom se mjestu i organu nalazi, endometrijalno tkivo se po svom rastu, bujanju i krvarenju ponaša jednako kao i u materici.
Gde se mogu naći žarišta endometrioze?
Najčešće se endometioza nalazi unutar male karlice: na jajnicima, jajovodima, peritoneumu koji oblaže karličnu duplju, na materici i materičnim vezama, ali i na vagini, grliću materice, crijevima, bešici. Ređe se može naći van male karlice, na jetri, sluzokoži nosa, plućima, mozgu, na ožiljcima od operacije ili epiziotomije.
Zašto nastaju endometrijalna žarišta?
Uzrok i način stvaranja endometrioze je nepoznat ali postoji nekoliko teorija o tome kako se endometrijalne ćelije mogu naći van materične šupljine. Prema teoriji regurgitacije, za vreme menstruacije mala količina krvi se sa endometrijalnim ćelijama vraća kroz jajovode u trbušnu šupljinu. Transplantacijom se objašnjava kako tokom carskog reza i epiziotomije ćelije endometrijuma krvlju dolaze u kontakt sa ranom i tu se implantiraju. Ista teorija objašnjava prenos endometrijalnih ćelija limfnim i krvnim sudovima na udaljene organe. Teorija celomske metaplazije pretpostavlja da vezivo koje pokriva malu karlicu sadrži primitivne ćelije koje imaju potencijal da se transformišu u endometrijalne ćelije. Prema imunoj teoriji, neadekvatan imuni odgovor onemogućava prepoznavanja i eliminisanje endometrijalnih ćelija koje regurgitacijom dođu do trbušne šupljine pa se na taj način omogućava implantiranje i rast ovog tkiva na neodgovarajućem mjestu u organizmu. Nastanak i održavanje endometrijalnih žarišta zavisi svakako od estrogenskog uticaja, i zato se endometrioza javlja najčešće u vreme kada su jajnici hormonski aktivni. Nasljedni faktor takođe ima ulogu u nastanku endometrioze. Kod žena koje imaju blisku rođaku sa endometriozom do deset puta je veća incidenca ovog oboljenja nego u ostaloj populaciji.
Koliko se često javlja endometrioza?
Od endometrioze boluje 5-10% žena. Endometriza se može javiti u bilo kom uzrastu, što znači i pre puberteta i u vreme postmenopauze, ali se najčešće javlja kod žena u reproduktivnoj dobi od 25. do 35. godine (jedna od deset žena); 20 do 50% žena koje se liječe od steriliteta ima endometriozu. Kod žena sa hroničnim pelvičnim bolom u 80% slučajeva se može dijagnostikovati endometrioza.
Koji su simptomi endometrioze?
Najčešći simptom kod endometrioze je pelvični bol – bol u maloj karlici. Pelvični bol se javlja kao dismenoreja – bolna menstruacija, dispareunija – bolni seksualni odnosi, bolno mokrenje, bolna defekacija i kao hronični bol u maloj karlici. Intenzitet bola se može spontano pogoršavati ili slabiti tokom vremena. Karakteristika bola zavisi od lokalizacije endometrijalnih žarišta. S druge strane veličina žarišta najčešće ne određuje i intenzitet bola, pa tako kod većih endometrijalnih cisti žene ne moraju imati nikakav simptom, a kod veoma malih žarišta na peritoneumu, koji se teško mogu dijagnostikovati, bolovi mogu da budu intenzivni.
Ostali simptomi koji se mogu javiti su: hroničan umor, groznica, temperatura, bol u leđima, bol u nogama i butinama, glavobolje, depresija, anksioznost, neuredni ciklusi i obilne menstruacije, prolivi ili zatvor, krv u mokraći. Endometrioza može biti i asimptomatska – bez ikakvih simptoma. Kao simptom ili posledica može se smatrati i infertilitet.