Divertikuloza je stanje u kom postoje kesasta proširenja sluzokože debelog crijeva (džepovi, divertikuli). Divertikulitis nastaje kada dođe do zapaljenja jednog ili više divertikula i manifestuje se bolom u stomaku, povišenom temperaturom, mučninom i zatvorom. Blaži oblici divertikulitisa liječe se antibioticima, mirovanjem i dijetom, a kod težih ili ponavljanih primjenjuje se hirurško liječenje.
Divertikuloza je jedna od najčešćih probavnih bolesti. Jedna od deset osoba ima divertikulozu i njena učestalost se povećava starenjem. Procjenjuje se da polovina ljudi do pedesete godine dobije divertikule u debelom crijevu a do osamdesete godine divertikulozu ima 70% ljudi. Nije rijetkost da je divertikuloza prisutna od najranijeg životnog doba.
Za divertikulozu se kaže da je bolest zapadnjaka jer je daleko prisutnija kod stanovnika zapadne Evorpe i Severne Amerike dok je kod stanovnika Azije i Afrike retkost što se objašnjava načinom ishrane. Ishrana stanovnika Azije i Afrike obiluje svežim voćem i povrćem dok „zapadnjaci” uglavnom jedu procesuiranu hranu.
Zašto nastaje divertikuloza?
Vjerovatni uzrok nastanka divertikula je slabost zida crijeva na mjestima gde ga probijaju krvni sudovi. Smatra se da je ishrana siromašna vlaknima jedan od vodećih faktora rizika za nastanak divertikula. Kod ovakve ishrane neophodan je veći pritisak u crijevima za prolazak stolice što pogoduje nastanaku divertikula na tipičnim (slabim) mjestima. Najčešće se nalaze u donjim dijelovima debelog crijeva (kolona). Kod većine, divertikuli su slučajan nalaz prilikom rendgenskih ili kolonoskopskih ispitivanja, odnosno ne daju simptome. Kod oko 10% dolazi do zapaljenja i nastaje divertikulitis.
Faktori rizika za nastanak divertikulitisa
Učestalost javljanja divertikulitisa raste sa životnom dobi. Češće se javlja kod pušača i gojaznih osoba. Ishrana bogata životinjskim mastima i siromašna vlaknima kao i nedovoljna fizička aktivnost predstavljaju značajan faktor rizika. Neki lijekovi (steroidi, opijati i nesteroidni antireumatici) povezani su s većom učestalošću javljanja divertikulitisa.
Simptomi zapaljenja
Kada dođe do razvoja zapaljenja unutar jednog ili više divertikula nastaje divertikulitis. Simptomi zapaljenja uključuju bol u donjem abdomenu najčešće na lijevoj strani koji se može pojačavati kretanjem. Javljaju se povišena temperatura, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, stomak je napet i bolan, prisutna je ospstipacija (proliv rjeđe).
Komplikacije
Kod oko četvrtine pacijenata se akutnim divertikulitisom razvijaju se komplikacije. Može doći do stvaranja apscesa – gnojne kolekcije unutar divertikula ili komunikacije (fistule) dijelova crijeva međusobno ili sa mokraćnom bešikom. Fistule sa mokraćnom bešikom češće se javljaju kod muškaraca nego kod žena. Histeroktomija odnosno uklanjanje materice kod žena, značajan je faktor rizika. Ukoliko crijevni sadržaj (uključujući i normalne bakterije) uđe u bešiku, dolazi do razvoja infekcije i zapaljenja.
Zbog nastanka ožiljnog tkiva dolazi otežanog prolaska ili blokade prolaska stolice kroz crijevo. Najteža komplikacija je peritonitis kada dolazi do pucanja zapaljenog divertikula i izlivanja crijevnog sadržaja u abdomen.
Postavljanje dijagnoze
Dijagnoza se postavlja u toku akutnog napada. Bol u donjem dijelu stomaka može biti simptom mnogih oboljenja i nakon fizikalnog pregleda nepohodno je uraditi analizu krvi i urina da bi se isključili drugi mogući uzroci infekcije. Analiza stolice se vrši ukoliko postoji proliv. Kod žena može biti potreban i ginekološki pregled. Definitivna dijagnoza se postavlja CT pregledom kojim se potvrđuje postojanje zapaljenih divertikula. CT može ukazati na intenzitet divertikulitisa i tako odrediti načn liječenja.
Liječenje
Liječenje divertikulitisa zavisi od izraženosti simptoma. Ukoliko se radi o nekomplikovanom divertikulitisu sa blaže izraženim simptomima liječenje se sprovodi u kućnim uslovima. Primjenjuju se antibiotici da bi se suzbila infekcija, tečna ishrana u prvim danima i lijekovi protiv bolova. Nakon nekoliko dana bolesnik može početi sa uzimanjem mekane hrane. Unos hrane koja je bogata vlaknima preporučuje se tek nakon mjesec dana.
Ukoliko je klinička slika jače izražena ili je došlo do razvoja komplikacija odnosno ako postoji jaka bol u stomaku, povišena temperatura, ili drugi znaci infekcije liječenje zahtijeva bolničke uslove i uključivanje antibiotske terapije intravenski. Pacijent ostaje u krevetu i ne uzima hranu na usta sve dok se simptomi ne smire.
Hirurško liječenje se primjenjuje ukoliko je došlo do pucanja divertikula, apscesa, fistule ili opstrukcije crijeva.
Šest nedelja nakon oporavka preporučuje se kolonoskopija koja nije indikovana u akutnom napadu. Osim što će dati jasnu sliku stanja u kolonu isključiće i karcinom kolona odnosno rektuma kao uzrok simptoma.
Divertikuli su dobro prokrvljeni pa se može javiti jače krvarenje iz debelog crijeva. Izvor krvarenja utvrđuje se uz pomoć kontrasta, angiografijom. Krvarenje se može zaustaviti davanjem vazopresina (lijek koji steže, kontrahuje, krvne sudove) što može biti vrlo opasno, posebno kod starijih pacijenata. Kada se utvrdi mesto problema, taj dioo crijeva se hirurški uklanja. Ukoliko se ne utvrdi odakle krvarenje potiče, sprovodi se nepotpuna kolektomija odnosno neophodno je ukloniti veći dio crijeva.
Kod blagih krvarenja, koja spontano prestaju, najbolji način utvrđivanje uzroka je kolonoskopija. Na osnovu rezultata kolonoskopije preduzima se liječenje.
Prevencija divertikulitisa
Divertikuloza je relativno česta pojava i promenom životnog stila i navika moguće je smanjiti rizik nastanka divertikulitisa. Preporučuje se redovna fizička aktivnost, barem pola sata dnevno. Vježbanje pomaže rad crijeva i na taj način smanjuje pritisak u debelom crijevu. Hrana bogata vlaknima omekšava stolicu i olakšava njen prolazak kroz crijeva. Uz unos vlakana, neophodno je unositi i malo veće količine tečnosti kako bi je vlakna vezala i time se povećao volumen crijevnog sadržaja što stimuliše refleks pražnjenja.