Barotrauma je povreda izazvana pritiskom i može nastati i pri uronjavanju u vodu i pri izronjavanju iz vode. Barotrauma koja nastaje uronjavanjem nastaje zbog povećanja pritiska vazduha u šupljinama u kojima se nalazi vazduh (npr. uhu, sinusima, plućima, gastrointestinalnom traktu). Zbog povećanog pritiska vazduha u njima dolazi do oštećenja okolnih tkiva sa kojima se vazduh graniči. Barotrauma koja nastaje izronjavanjem uslovljava disproporciju između pojačanog pritiska vazduha u plućima (koji je bio u dubini) i smanjenog pritiska vode (pri površini), tako da su pluća opet pod uticajem pojačanog pritiska. I u jednom i u drugom slučaju dolazi do prskanja epitela vazdušnih puteva.
Klinička slika
Znaci i simptomi barotraume su:
- mučnina,
- vrtoglavica,
- dezorijentisanost,
- Otoreja, blag do oštar bol u uhu,
- blag do oštar bol u sinusima
- krvarenje iz nosa,
- teško disanje, bol u grudima, kašalj, plućni edem,
- blag do oštar abdominalni bol.
Terapija
Terapija se sastoji u opštim reanimacionim mjerama, kao što su održavanje pro-hodnosti gornjih disajnih puteva i oksigenoterapija, a neki autori smatraju da bi arteficijelna ventilacija kod ovih bolesnika bila kontraindikovana jer izaziva rizik od stvaranja novih oštećenja plućnog parenhima. Specifična terapija sastojala bi se u davanju analgetika i tamponada nosne i usne šupljine. Neophodan je monitoring kod ovakvih bolesnika.
Bolesnike sa barotraumom treba odmah transportovati u prvi bolnički centar.
Vazdušna embolija
Vazdušna embolija nastaje kada gnjurac suviše brzo izranjava i kada tokom izronjavanja zadržava dah. Naime, kada gnjurac izranjava, vazduh koji je u plućima se širi. Ukoliko se vazduh ne izdahne, alveole pucaju oštećujući susedne krvne sudove. Vazdušni mjehurići ulaze u cirkulatorni sistem kroz pokidane sitne krvne sudove. Mehurići vazduha se skupljaju u malim arterijama i prekidaju cirkulaciju, a veličina i mjesto mehurića određuje znake i simptome. Zbog toga vazdušna embolija nastaje brzo i dramatično, često u roku od nekoliko minuta od izronjavanja.
Klinička slika
Znaci i simptomi vazdušne embolije su :
- vrtoglavica,
- konfuzija,
- plitko disanje,
- poremećaj vida,
- slabost ili paraliza u ekstremitetima,
- iznenadno onesvešćivanje po izronjavanju (može da nastane neposredno pre izranjanja),
- krvav, penušav ispljuvak,
- prestanak disanja,
- srčani zastoj.
Terapija
Hitna medicinska pomoć kod vazdušne embolije podrazumijeva:
- uspostavljanje i održavanje prolaznosti disajnih puteva,
- davanje kiseonika:
- ako je disanje pacijenta zadovoljavajuće, dati kiseonik na masku, 15 lita-
ra u minuti, - ako je disanje nezadovoljavajuće, obezbijediti mehaničku ventilaciju sa
100% kiseonikom, - održavanje tjelesne temperature:
- skidanjem mokre odjeće,
- sušenjem bolesnika i pokrivanjem ćebetom, peškirima ili suvom odećom,
- ordiniranje analgetika,
- kontrolu stanja bolesnika monitorskim praćenjem.
Bolest dekompresije
Bolest dekompresije nastaje onda kada ronilac uranja u vodu. Zbog povećanog parcijalnog pritiska azota i kiseonika u krvi, ta dva gasa se rastvaraju u plazmi. Ukoliko ronilac naglo izroni, tada nema dovoljno vremena da se azot resorbuje iz krvi u alveole već se stvaraju mjehurići azota. Ti mjehurići kompromituju perfuziju organa i tkiva. Veličina i lokacija ovih mjehurića određuju kliničke znake i simptome dekompresivne bolesti.
Klinička slika
Znaci i simptomi bolesti dekompresije su:
- zamor,
- slabost,
- plitko disanje,
- osip kože,
- svrab,
- bol u zglobovima,
- vrtoglavica,
- glavobolja,
- paraliza pojedinih segmenata ruku i nogu
- epi napad,
- besvjesno stanje.
Terapija bolesti dekompresije je ista kao i kod vazdušne embolije.