Kronovа bolest predstavlja inflаmаtornu (zapaljensku) bolest gastrointestinalnog trakta koja zahvata bilo koji njegov dio, od usne duplje do završnog dijela debelog crijeva i često se teško razlikuje od uceroznog kolitisa (zapaljenje debelog crijeva sa pojavom ulceracija). Najčešće, zahvaćeni dio gastrointestinalnog trakta u Kronovoj bolesti je završni dio tankog crijeva (ileum) i debelo crijevo (kolon), mada se promjene mogu javiti na bilo kom dijelu organa za varenje.. Zapaljenje se karakteriše pojavom mnogobrojnih ulceracija sa propratnim zapaljenjem na unutrašnjem sloju zida crijeva koja mogu krvariti, pa čak i dovesti do perforacije zida crijeva sa izlivanjem crijevnog sadržaja u trbušnu duplju i brojnim komplikacijama.
Tаčаn uzrok Kronove bolesti ostаje nepoznаt. Rаnije se smatralo da ishrаnа i stres predstavljaju okidače za njen nastanak, ali u današnje vrijeme je potvrdjeno da oni nisu uzrok, ali mogu da pogoršaju postojeće stanje. Pretpostavlja se da postoji nasljedna predispozicija za za nastanak Kronove bolesti (postoje mutacije u genu NOD2 kod oboljelih od Kronove bolesti i često se javlja kod jednojajčanih blizanaca).
Kronova bolest se može pojaviti u svakom životnom dobu, ali je najveći broj oboljelih izmedju 20 i 30 godina starosti. Pušenje predstavlja vjerovatno najznačajniji faktor za nastanak i razvoj Kronove bolesti. Takodje, život u urbanim sredinama i industrijskim zonama povoljno utiče na nastanak bolesti. Upotreba nekih lijekova poput izotretionina (Roaccutan) koji se koristi u liječenju komplikovanih slučajeva akni, nesteroidnih antiimflamatornih lijekova, ili oralnih kontraceptivnih sredstava, može da dovede do pojave Kronove bolesti, ali ne postoje studije koje bi ovo definitivno utvrdile.
Komplikacije Kronove bolesti mogu da budu razvoj crijevne opstrukcije (ileus), perforacija crijevnog zida, stvaranje fistula i adhezija, krvarenje i razvoj malignih promjena.
Statistički podaci pokazuju da se u razvijenim zemljama, Kronova bolest javlja na oko 50 000 ljudi, sa podjednakom zastupljenošću izmedju muškaraca i žena. Ne postoji predispozicija za odredjene etničke grupe naroda, osim odredjenih podgrupa jevrejske zajednice koja ima nešto veću prevalencu.
Koji su simptomi i znaci Kronove bolesti ?
Znаci i simptomi Kronove bolesti mogu dа vаrirаju od blаgih do ozbiljnih, životno ugrožavajućih. Često postoje periodi sa simptomima, ali i bez njih koji se medjusobno smjenjuju tokom dužih perioda.
Kada postoje, simptomi i znaci Kronove bolesti su
- proliv, koji je najčešći simptom kod pacijenata sa Kronovom bolešću – stolice su vodenaste i veoma česte, bez prisustva krvi u najvećem broju slučajeva
- bolovi u trbuhu u vidu grčeva koji se javljaju u akutnoj, ali i u hroničnoj fazi (zbog nastanka ožiljnog tkiva)
- mučnina, gadjenje i povraćanje
- nadimanje i otežano varenje su češći kod ulceroznog kolitisa
- mogu se javiti masne i smrdljive stolice
- gubitak apetita i gubljenje tjelesne težine
- moguća je pojava krvi u stolici, svjetlije i tamnije boje
- kako postoje ulceracije na crijevima, mogu se pojaviti i u usnoj duplji u vidu malih, bolnih rana koje teško zarastaju
- ukoliko postoje veće rane na jednjaku i ždrelu, javlja se otežano gutanje (disfagija)
- takodje, postoji i bolno gutanje (odinofagija)
- povišena tjelesna temperatura i groznica
- umor i malaksalost
- bolovi u zglobovima i mišićima
- glavobolja
- problemi sa očima u vidu osjetljivosti na svjetlost
- promjene na koži (eritem, gnojne promjene)
- mogu se pojaviti znaci i simptomi anemije (gubitak gvoždja i autoimuna hemolitička anemija)
- neprijatan osećaj oko anusa sa svrabom, bolom i promjenama na okolnoj koži
Kod djece se javlja odložen rast i seksualni razvoj, a kod starijih osoba, jedini simptomi mogu biti povišena tjelesna temperatura sa gubitkom tjelesne težine.
Kako se postavlja dijagnoza Kronove bolesti ?
U postavljanju dijagnoze, polazi se od detaljne anamneze sa kliničkom slikom. Svaki pacijent koji ima proliv u kliničkoj slici sa pojavom grčeva u trbuhu je potencijalno obolio od Kronove bolesti dok se ne pokaže suprotno.
Pri postavljanju dijagnoze u obzir mogu da dodju crijevne infekcije i infestacije, sindrom iritabilnog kolona, ulcerozni kolitis, divertikuloza, tumorski procesi na crijevima…
Postavljanje tačne dijagnoze predstavlja pravi test za ljekare, naročito ako su promjene samo na tankom crijevu. Mogu se načiniti endoskopska snimanja (gutanje pilule sa kamerom koja snima untrašnjost crijeva, ili kolonoskopija). Endoskopski nalaz pokazuje rasute, multiformne promjene, a uzimanje uzorka tkiva na histopatološku i mikrobioošku analizu može da pomogne u postavljanju tačne dijagnoze.
Kontrastna snimanja sa gutanjem barijumskog kontrasta i aplikacijom barijumske klizme (irigografija) su veoma korisni u postavljanju dijagnoze Kronove bolesti. Kod nejasnih slučajeva, mogu se načiniti i kontrastna snimanja skenerom i magnetnom rezonancom koja su nešto detaljnija.
U svijetu se sve više koriste snimanja radioaktivno obeleženim bijelim krvnim zrncima koja se nakupljaju na mjestima zapaljenja crijevnog zida, ali kod nas taj metod nije zastupljen.
Laboratorijske analize pokazuju anemiju, povišenu sedimentaciju i CRP, hipoproteinemiju, trombocitozu, a može se uraditi i paleta seroloških testova sa pretragom na odredjena antitijela.
Kako se liječi Kronova bolest ?
Lijek za Kronovu bolest ne postoji. Postizanje remisije nekada nije moguće, ali ukoliko se postigne postoje lijekovi i odredjeni način života koji mogu produžiti remisiju.
Promjene u načinu života mogu da pomognu u liječenju Kronove bolesti, poput odgovarajuće ishrane sa unosom dosta tečnosti, prekid pušenja, izbjegavanje stresa i fizičke aktivnosti.
Lečenje Kronove bolesti u akutnoj fazi podrazumijeva upotrebu antibiotika, kao i lijekova koji smanjuju zapaljenski proces (aminosalicilat i kortikosteroidi). Lijekovi koji se koriste u lečenju su 5ASA (aminosalicilna kiselina), azatioprin, metotreksat, merkaptopurin, adalimumab, infliksimab, certolizumab, natalizumab, hidrokortizon. Upotreba kortikosteroida je rezervisana samo na slučajeve akutnog pogoršanja, jer su brojna neželjena dejstva kod njihovog dugotrajnog korišćenja.
Male doze antagonista opijata, naltreksona, pomažu da se postigne remisija, ali nije sa sigurnošću utvrdjena veza izmedju ovog lijeka i remisije, tj. ne postoji velika, randomizovana studija.
Kronova bolest ne može biti izliječena hirurškim liječenjem, koje je rezervisano za opstrukcije crijeva, fistule, apscese, ili kada ne postoji reakcija ne lijekove. Hirurško liječenje podrazumijeva resekciju dijelova crijeva, ali se naješće bolest ponovo razvija i to baš na mjestima resekcija. Ukoliko se ukloni više od pola tankog creva, može da dodje do razvoja sindroma kratkog creva koji se karakteriše pojavom proliva, malnutricije…