Perniciozna anemija je autoimuna bolest koja se razvija uslijed smanjene apsorpcije vitamina B12 u probavnom sustavu. Nedostatak vitamina B12 oštećuje crvene krvne stanice i uzrokuje anemiju. Perniciozna anemija se najčešće javlja u dobi iznad 60 godina, i češća je kod žena.
Etiopatogeneza perniciozne anemije uključuje autoimune procese u kojima tijelo stvara protutijela protiv stanica u želucu koje proizvode faktor intrinzični i kiselinu potrebnu za apsorpciju vitamina B12. Nedostatak faktora intrinzičnog ometa apsorpciju vitamina B12, što dovodi do anemije.
Rani simptomi i znakovi perniciozne anemije mogu biti umor, bljedilo kože, vrtoglavica, pospanost, nesvjestica, gubitak teka, gubitak tjelesne mase, bol u jeziku i usta, promjene u probavi, kao što su proljev ili zatvor. U kasnijim fazama bolesti mogu se javiti neurološki simptomi poput trnce, peckanja ili gubitka osjeta u rukama i nogama.
Dijagnostika perniciozne anemije uključuje testove krvi koji mogu otkriti nisku razinu vitamina B12 i povišenu razinu homocisteina i metilmalonata. Također se može provesti test antitijela na faktor intrinzični i na parijetalne stanice želuca. Za potvrdu dijagnoze često se koristi gastroskopija.
Terapija perniciozne anemije uključuje nadomjesnu terapiju vitaminom B12, najčešće u obliku injekcija. U nekim slučajevima mogu se koristiti i oralni suplementi vitamina B12, ali u slučajevima perniciozne anemije ti suplementi nisu učinkoviti jer se vitamin B12 ne može apsorbirati u probavnom sustavu bez faktora intrinzičnog. Ako postoji oštećenje želuca, kao što je metaplazija želučane sluznice ili karcinom želuca, potrebno je provesti dodatne terapije.
Prognoza za pernicioznu anemiju obično je dobra ako se dijagnosticira na vrijeme i pravilno liječi. Međutim, ako se ne liječi, perniciozna anemija može dovesti do ozbiljnih komplikacija, poput oštećenja živčanog sustava i povećanog rizika od razvoja karcinoma želuca.