Takayasuov arteritis je rijetka kronična upalna bolest krvnih žila, koja se obično javlja kod žena mlađih od 40 godina. Bolest se karakterizira upalom zidova velikih arterija, osobito aorte i njenih glavnih grana. To dovodi do sužavanja ili blokade protoka krvi kroz arterije, što može uzrokovati različite simptome, ovisno o zahvaćenom području.
Simptomi Takayasua uključuju slabost, bol u prsima, poteškoće pri disanju, poteškoće u gutanju, promuklost, glavobolju, ukočenost u vratu i rukama, bol u donjem dijelu leđa, bol u trbuhu, gubitak težine, groznicu, noćno znojenje, osip, oteklina u udovima. Međutim, simptomi mogu biti različiti kod svakog pacijenta, a neki pacijenti s Takayasua mogu biti bez simptoma.
Dijagnoza se obično postavlja na temelju pregleda simptoma, kliničkog pregleda, laboratorijskih pretraga i različitih medicinskih slika, kao što su snimke magnetskom rezonancom (MRI), ultrazvuk i angiografija.
Liječenje se obično sastoji od uporabe kortikosteroida i drugih imunosupresivnih lijekova za kontrolu upale. U težim slučajevima, može biti potrebna kirurška intervencija za proširenje suženih arterija ili za popravak oštećenih dijelova arterija. Redovita praćenja od strane stručnjaka također su važna kako bi se spriječile daljnje komplikacije.
Takayasuov arteritis (TA) je relativno rijetka bolest koja se javlja širom svijeta, ali je najčešća u Aziji, posebno u Japanu. U Europi i SAD-u, incidencija TA je značajno manja. Bolest se obično javlja kod žena mlađih od 50 godina, iako se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi i kod muškaraca.
TA nije zarazna bolest, nego autoimuna bolest. Smatra se da genetski faktori igraju ulogu u razvoju bolesti, ali tačan uzrok nije poznat. Postoje teorije o ulozi infekcije, hormonalnih faktora, kao i faktora okoline, ali nijedna od ovih teorija nije definitivno potvrđena.
Takayasuov arteritis (TA) je autoimuna bolest koja uzrokuje upalu i oštećenje velikih krvnih žila, posebno aorte i njenih grana. To dovodi do suženja (stenoze), blokade (okluzije) i slabijeg protoka krvi kroz zahvaćene žile. Etiologija TA još uvijek nije u potpunosti poznata, ali se vjeruje da su različiti faktori uključeni u njegov razvoj, uključujući genetske, imunološke i okolišne čimbenike.
Istraživanja su pokazala da su kod većine pacijenata s TA prisutna autoantitijela, što upućuje na to da se radi o autoimunoj bolesti. Uz to, postoji i genetska predispozicija za bolest, budući da se u oko 80% slučajeva dijagnosticira kod žena mlađih od 40 godina, uglavnom azijskog porijekla.
Okolišni faktori koji se povezuju s TA uključuju infekcije i toksine, poput virusa hepatitisa B, Epstein-Barr virusa i tuberkuloze, kao i ekspoziciju toksinima poput toluena i dima cigareta. Međutim, još uvijek nije jasno kako ovi faktori utječu na razvoj bolesti.
Rani simptomi i znakovi Takayasuovog arteritisa su nespecifični i mogu uključivati umor, slabost, gubitak težine, bolove u zglobovima i mišićima, vrućicu, znojenje i gubitak apetita. Kasnije, može doći do bolova u grudima, glavobolje, vrtoglavice, nesvjestice, poteškoća s govorom ili vidom, kao i hipertenzije ili oštećenja organa koje su uzrokovane smanjenim protokom krvi.
Tok bolesti može varirati od osobe do osobe i ovisi o stupnju zahvaćenosti arterija. U ranim stadijima bolesti, pacijenti mogu imati blage simptome ili čak biti asimptomatski, ali kako bolest napreduje, mogu se javiti simptomi smanjenog protoka krvi u različite organe. U težim slučajevima, može doći do značajnih oštećenja organa, uključujući srčani udar, moždani udar, zatajenje bubrega, ili aortnu aneurizmu koja može dovesti do rupture i potencijalno smrtnog ishoda.
Dijagnoza Takayasua se najčešće postavlja na osnovu detaljne anamneze, kliničkog pregleda i laboratorijskih pretraga. Uz to, koriste se i različite radiološke metode.
Za dijagnozu Takayasua koriste se kriteriji koji uključuju tri glavna elementa:
- kliničke znakove i simptome arterijske okluzije (npr. smanjen ili odsutan puls, bol u udovima)
- nepravilan puls na karotidnoj arteriji
- promjene na radiološkim snimcima krvnih sudova.
U laboratorijskim pretragama, često se nalaze povišene vrijednosti markera upale kao što su sedimentacija eritrocita (SE) i C-reaktivni protein (CRP).
Radiološke metode koje se koriste za dijagnozu Takayasua uključuju ultrazvuk, CT angiografiju, magnetsku rezonancu i angiografiju krvnih sudova.
Konačna dijagnoza se postavlja kada se isključe drugi uzroci vaskularnih problema i kada se ispune kriteriji za Takayasua arteritis.
Takayasuov arteritis je kronična bolest koja se uglavnom liječi imunosupresivnim lijekovima. Cilj terapije je smanjiti upalu u arterijama i spriječiti oštećenje organa i tkiva.
Uglavnom se koriste kortikosteroidi kao što su prednizon ili metilprednizolon, koji se primjenjuju intravenozno ili oralno. U teškim slučajevima, koristi se intravenozna terapija visokim dozama kortikosteroida, a zatim se doza postupno smanjuje dok se ne dostigne održavajuća doza.
Uz kortikosteroide, mogu se koristiti i drugi imunosupresivni lijekovi, kao što su azatioprin, ciklofosfamid ili mikofenolat mofetil, posebno u slučajevima gdje kortikosteroidi nisu dovoljno djelotvorni ili izazivaju ozbiljne nuspojave.
Pored imunosupresivnih lijekova, mogu se primjenjivati i lijekovi za kontrolu krvnog tlaka i lipida u krvi, te antikoagulanti ako postoji rizik od tromboze.
U nekim slučajevima, kada dođe do značajnog suženja arterija, može biti potrebna kirurška intervencija, kao što je angioplastika ili bajpas operacija.
Važno je naglasiti da je liječenje Takayasuovog arteritisa dugotrajno i zahtijeva redovne kontrole i praćenje, te da pravovremena dijagnoza i liječenje mogu značajno poboljšati prognozu.
Prognoza za Takayasuov arteritis ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući dob bolesnika, stupanj oštećenja krvnih žila i organa te adekvatnost terapije. Bez liječenja, Takayasuov arteritis može dovesti do značajnog oštećenja krvnih žila i organa, te do smrti. S pravodobnom dijagnozom i primjenom adekvatne terapije, prognoza se može značajno poboljšati, no unatoč tome, bolest često ima kroničan i recidivirajući tijek.