Broj oboljelih od visokog krvnog pritiska sve je veći. Prema nekim procjenama arterijsku hipertenziju ima preko 35% odraslog stanovništva razvijenih zemalja, a u našoj zemlji taj procenat je još veći i iznosi 46.5%. Razloga za to je mnogo, od toga da ljudi danas žive duže, češće se kontrolišu pa se i bolest češće dijagnostikuje, ali se i manje kreću, imaju veću tjelesnu težinu jer jedu više rafinisane hrane sa većim udjelom soli.
Takođe, u prilog povećanju broja oboljelih od hipertenzije ide i pomeranje granice onoga što se smatra normalnim krvnim pritiskom koje su u poslednjih 15-ak godina godina spuštene sa 160/95 na 140/90mm Hg.
Upravo ovo pomijeranje granica kao i činjenica da se na lijekove za regulaciju pritiska u zemljama EU troši najviše novca, nameće se pitanje koliko je opravdano uzimanje lekova protiv hipertenzije.
Stavovi stručnjaka su po pitanju visine pritiska koji se smatra graničnim nepodijeljena. Ona je ista za osobe oba pola i nije vezana za godine, iznosi 140/90mm Hg.
Sve vrijednosti iznad ovih smatraju se hipertenzijom i povezane su sa povećanim rizikom obolijevanja od kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i bubrežnih bolesti.
Međutim, postavljanje dijagnoze ne treba da sa sobom automatski povlači farmakoterapiju, odnosno uzimanje lijekova.
Kada se propisuju lijekovi
Ukoliko osim povišenog krvnog pritiska kod bolesnika postoje i drugi faktori rizika, potrebno je započeti liječenje lijekovima, za sve druge najprijee se savjetuje promjena loših životnih navika, odnosno izbalansirana ishrana, umerena fizička aktivnost, prekid konzumiranja duvana… Najčešće se već primjenom ovih mijera, povišeni pritisak vraća u normalu. Kod bolesnika kod kojih je pritisak viši od 160/100mm Hg, kao i kada postoje i drugi faktori rizika (pušenje, povećana telesna težina, porodična anamneza, bolesti bubrega, dijabetes, dokazana srčana ili moždana bolest), sa terapijom lijekovima treba početi odmah.
Terapija nije za sve ista
Većina oboljelih dobro zna koliko može da bude frustrirajuć put do prave terapije, odnosno lijeka koji bi pritisak držao pod kontrolom. Jedan lijek kod nekih izaziva neugodne neželjene efekte, drugi se dobro podnosi, ali nije delotvoran. Pacijenti se zbog toga nerijetko ljute i osećaju delom nekog eksperimenta, ali mora se znati da terapija zahteva individualan pristup svakom bolesniku. Kod čak petine, hipertenzija se ne može kontrolisati primenom samo jednog lijeka i u tim situacijama u terapiju se uvodi dodatni lijek.
Takođe, kod visokog krvnog pritiska kada postoje i drugi faktori rizika, na samom početku terapije propisuju se dva lijeka kako bi se pritisak što brže vratio na željene vrijednosti. Na tržištu postoje i fiksne kombinacije odnosno, dva lijeka u jednoj tableti, koje su se pokazale jako efikasnima i jednostavnije su za primjenu.
Bez obzira što se postigla željena vrijednost, treba nastaviti sa kontrolisanjem visine pritiska jer se dešava da poslije nekog vremena terapiju treba promijeniti.
Kao glavni razlog za prestanak uzimanja terapije, pacijenti navode pojavu tegoba koje nastaju kao posledica neželjenog dejstva lijeka. Na primer, javlja se kašalj koji pacijenta uznemirava i utiče na normalan život. Najgore što pacijent može da uradi je da prekine uzimanje lijeka. Umesto toga, treba se obratiti lekaru kako bi lek bio zamijenjen drugim.
Mjerenje krvnog pritiska
Kontrola krvnog pritiska nije ni teška ni skupa medicinska procedura pa izgovora za izbjegavanje nema. Pritisak treba meriti prema uputstvima, u sjedećem položaju, nakon mirovanja od najmanje 5 minuta i sustezanja od pušenja, konzumiranja kafe ili hrane koja utiče na visinu pritiska. Merenje treba obaviti ispravnim aparatom, preporučuje se onaj sa narukvicom za nadlakticu.
Vrednosti krvnog pritiska na lijevoj i desnoj ruci mogu se razlikovati. Ukoliko je ova razlika manja od 10mm Hg, obično nema značaja i posledica je anatomske nesimetrije lijeve i desne strane kardiovaskularnog sistema. U takvim slučajevima, merodavan je viši izmeren pritisak.
Razlika veća od 10mm Hg, može ukazivati na veći rizik od perifernih vaskularnih bolesti, dok razlika veća od 15mm Hg može ukazivati na rizik od cerebrovaskularnih bolesti, 70% veći rizik od kardiovaskularne smrtnosti i 60% veći rizik od smrti bilo kog uzroka.
Zdrava osoba koja brine o svom zdravlju, pritisak bi trebalo da kontroliše bar jednom godišnje, dok bolesnici koji imaju hipertenziju, kada se postavlja dijagnoza ili kada se prilagođava terapija, pritisak treba da mere bar tri puta nedjeljno u različitim dobima dana. Bolesnici kod kojih je postignuta kontrola pritiska, trebali bi pritisak da mere jednom nedjeljno i to prije uzimanja sledeće terapijske doze.
Hipertenzija bijelog mantila
Pacijenti koji povišen krvni pritisak imaju samo u ljekarskoj ordinaciji, ili u prisustvu medicinskog osoblja, dok je izvan ordinacije pritisak normalan, spadaju u grupu pacijenata sa hipertenzijom bijelog mantila. Ovim osobama se neretko propisuje terapija a da ona zapravo uopšte nije potrebna. Dijagnoza ovog stanja može se postaviti samo pomoću kontinuiranog 24-časovnog mjerenja krvnog pritiska. Zanimljivo je da je učestalost ovog fenomena prilično visoka i prema različitim istraživanjima prisutan je kod skoro svakog četvrtog ili petog bolesnika kod kojeg je postavljena dijagnoza arterijske hipertenzije.
Visok krvni pritisak i demencija
Uticaj povišenog krvnog pritiska na mozak odavno je poznat i povezuje se prvenstveno sa povećanjem rizika od moždanog udara. Smanjenjem krvnog pritiska na željene vrednosti, rizik od moždanog udara se smanjuje. Ono što se manje zna i o tome manje govori je, da povišeni krvni pritisak doprinosi bržem kognitivnom propadanju i demenciji. Ovim problemom doktori se nisu puno bavili, što je i razumljivo jer je nakon Drugog svetskog rata prosječan životni vek čoveka bio 70-75 godina pa i demencija nije bila učestala.
U poslednjih 60 godina, životni vek je značajno produžen pa imamo dosta ljudi od 80, 85 pa i 90 godina koji pate od demencije koja je postala veliki socijalni problem kako u Evropi takoi u SAD. Patološki procesi kognitivnog opadanja počinju u srednjem dobu i traju mnogo godina. Lečenjem hipertenzije, sigurno će se usporiti kognitivno opadanje čovjeka, a da li se može zaustaviti, još uvek se pouzdano ne zna.
U razvijenim društvima, veliki napori se čine, ne samo u pravcu liječenja hipertenzivnih bolesnika, već i u preventivi, prevashodno u smanjenju količine soli u industrijskim proizvodima. Na žalost, rezultati ove inicijative na globalnom nivou su relativno skromni.