Čmičak se javlja i kod žena koje se dugo, godinama, šminkaju na određeni način upotrebljavajući određenu vrstu šminke. Naime na taj način, zatvaraju izvodne kanale, kapačnih žlijezda i potpomažu nagomilavanje sekreta.
Vodootporne maskare, olovke koje boje samu ivicu kapaka a posebno navika da se pred spavanje šminka ne odstrani u potpunosti, povećavaju vjerovatnoću da će se na takvom oku javiti čmičak.
Upala lojnih žlezda gornjeg ili donjeg kapka naziva se čmičak. Zbog vizuelnih sličnosti sa zrnom ječma ova bolest se u nekim krajevima naziva i ječmenac.
Može da bude lokalizovana kako na spoljašnjoj tako i na unutrašnjoj ivici samog kapka. Ivica kapka je zadebljala, javlja se otečena, tvrda, bolna promjena u obliku „loptice“. Otok može biti toliki da potpuno zatvori otvor kapka. Pacijent je jako uznemiren zbog toga i neodložno traži pomoć oftalmologa.
Čmičak nastaje kao posljedica lokalnog nagomilavanja masno sluzavog sekreta u žlijezdanim kanalima na ivici kapaka, koji se prirodno stalno stvara i luči, što osoba osjeća kao prisustvo nekog stranog tijela i nesvjesno taj deo kapka trlja prstima. Na prstima su skoro uvek prisutne brojne bakterije, najčešće stafilokoke, kojima se nagomilani sekret inficira. Započinje upalni proces, te nastaje crveni bolni čvorić bliže ili dalje od ivice kapka.
Čmičak se kod nekih ljudi javlja češće dok ga neki nikada nisu imali a šta je tačan razlog ovome, još uvek nije pouzdano utvrđeno.
Kod ljudi koji prirodno imaju kožu koja je pojačano sklona mašćenju čmičak se češće javlja, kao i kad postoji hronično, sezonsko zapaljenje ivica kapaka.
Ivice kapka su crvene, otečene, sa dosta sasušenog sekreta u korjenu tepavica. Konjuktiva je umjereno crvena, a javlja se i pojačana sluzava sekrecija po uglovima, najčešće u jutarnjim satima.
Dovoljna je mala i nehotična povreda prepunjenog kanala da se napravi čmičak. Sve se to češće javlja u periodima neispavanosti, zamora, u toku i poslije bolesti.
Nastanku čmička, skloni su i ljudi koji ignorišu svoju najčešće malu refrakcionu manu, ne nose naočari i muče svoje oči kao i oni koji čitav radni dan provode za ekranom računara.
Primijećeno je da se čmičak češće javlja kod djece koja se ne mogu suzdržati od trljanja očiju kao i kod dijabetičara.
Uočeno je da je čest i kod osoba koje imaju nedostatak B vitamina, kod ljudi sa poremećajem u rastu trepavica, kod lomljivih trepavica ili previše dugih trepavica. Boravak u nečistim sredinama koje uzrokuju povećano suzenje očiju takođe može oštetiti ivicu kapka i stvoriti preduslove za nastanak čmička.
Čmičak je veći estetski nego zdravstveni problem. Izgleda ružno ali je liječenje relativno lako.
U najvećem broju slučajeva, promjena se povlači uz upotrebu masti ili ulja 1% chloramphenikola, i ispiranje blagim antiseptičkim rastvorima kakav je Acidi borici 3%, specijalno pripremljen za ispiranje očiju.
Ono što je u terapiji ovih stanja najvažnije to je grijanje suvim toplim oblogama, koje čuvaju toplotu, i to što češće i duže tokom dana. Taj postupak ubrzava smirivanje zapaljena a i širi izvodne kanaliće pa se povećava vjerovatnoća evakuacije zadržanog sekreta.
Kod jakog zapaljenja, bola i otoka, posebno na gornjem kapku, dajemo i odgovarajuće antibiotike u obliku kapi kao i odgovarajuće antizapaljenske preparate, pravljene magistralno (u apoteci u posebnim, sterilnim uslovima) ili „fabričke“. Vrlo često, iza akutnog zapaljenja zaostaje bezbolno zadebljanje u kapku koje se jedino, jednostavnom hiruškom intervencijom može ukloniti.
Lečenje se mora obavljati pod nadzorom oftalmologa a obavezno mu se treba javiti ukoliko se čmičak često javlja.