Zauške su akutna virusna sistemska infekcija koju karakteriše otok pljuvačnih, i to najčešće parotidnih žlijezda. Parotitis je najčešća manifestacija bolesti, a osim njega javljaju se i serozni meningitis, orhitis (zapaljenje testisa), encefalitis i dr.
Izazivač oboljenja je virus mumpsa, koji pripada porodici Paramyxovirusa (RNK virus). Čovjek je jedini prirodni domaćin ove infekcije.
Epidemiología ove bolesti značajno je izmijenjena uvođenjem obavezne vakcine, pa se epidemije mumpsa više skoro i ne javljaju, i godišnje se bilježi veoma mali broj slučajeva obolijevanja.
U nevakcinisanoj populaciji najviše obolijevaju djeca uzrasta od 5 do 9 godina. Oboljenje se javlja u hladnijim mesecima, od januara do maja. Infekcija se prenosi kapljičnim putem sa oboljele osobe. Zaraznost traje od 5-7 dana prije pojave simptoma pa do 9 dana nakon pojave simptoma bolesti.
Mumps je veoma kontagiozna bolest čija inkubacija traje 18-21 dan. Do infekcije dolazi kada virus dospije na sluznicu respiratornih puteva.
Kako se manifestuju zauške?
Parotitis je najčešća klinička manifestacija bolesti i javlja se skoro kod svih bolesnika. Bolest počinje posle kraćeg prodromalnog perioda, u toku koga se javljaju umjereno povišena temperatura, malaksalost, glavobolja i gubitak apetita.
Mala djeca se žale na bol u uhu. Potom se kod bolesnika razvija karakterističan otok parotidne žlijezde sa jedne strane.
Otok je elastičan, nejasno ograničen, lako bolno osjetljiv, “gura” usnu školjku napred i “skriva” ugao mandibule, a 2-3 dana kasnije pojavljuje se otok i sa druge strane lica. Otok se održava oko 3 dana zatim se smanjuje, što je praćeno i padom temperature, kao i prestankom ostalih simptoma. Posle 7 dana povlače se svi znaci bolesti. U toku bolesti mogu biti zahvaćene i druge pljuvačne žijezde.
Serozni meningitis je druga po učestalosti manifestacija mumps infekcije, ali može biti i jedina njena manifestacija (kod približno 15% bolesnika), ili se javlja zajedno sa parotitisom (kod približno 50% bolesnika). Bolest počinje simptomima i znacima meningitisa, kao što su povišena temperatura, glavobolja, muka, povraćanje, uz ukočen vrat i pozitivne meningealne znake. Kod bolesnika sa parotititsom, meningealna simptomatologija se obično javlja oko 5. dana od početka bolesti. Nalaz u cerebrospinalnoj. tečnosti (CST) odgovara virusnom, seroznom meningitisu. Posle 7-10 dana simptomi i znaci meningitisa se povlače. Komplikacije u toku ovoga meningitisa su rijetke.
Orhitis se javlja kod 20-40% muškaraca posle puberteta, dok je kod dječaka izuzetno rijedak. Nastaje zbog replikacije mumps virusa u seminifernim tubulima a praćen je limfocitnom infiltracijom i edemom. Obično nastaje 7 dana posle parotitisa, mada, kao i meningitis, može nastati i kasnije, ili može biti jedina manifestacija mumps infekcije. Klinički se manifestu je izraženim otokom testisa i crvenilom kože skrotuma, uz jake bolove, Što je praćeno i povišenom temperaturom, mukom i glavoboljom (Febris testicularis). Bol i otok se povlače posle 7 dana. Kao posljedica mumps infekcije može nastati sterlitiet kod muškaraca, mada se to rijetko dešava, čak i kod bilateralnih (obostranih) orhitisa.
Encefalitis u toku mumps infekcije je rijetka, ali veoma teška manifestacija bolesti. Može nastati u isto vrijeme kada parotitis, ili 1 do 2 nedjelje kasnije (klasični postinfektivni encefalitis). Kliničke manifestacije bolesti su povišena temperatura, glavobolja i povraćanje, na šta se nadovezuju poremećaj svesti, generalizovane konvulzije, fokalni neurološki ispadi i dr. Oporavak od encefalitisa obično je kompletan, mada su moguće i sekvele, kao što su epilepsija, hidrocefalus i psihomotorna retardacija.
Druge manifestacije mumps infekcije su značajno ređe. Mogu nastati gluvoća, pankreatitis, tireoiditis, nefritis, artritis, mastitis, miokarditis, hepatitis i trombocitopeniia.
Kako se postavlja dijagnoza zauški?
Dijagnoza parotitisa najčešće se postavlja na osnovu tipičnog kliničkog nalaza. Međutim, dijagnoza drugih manifestacija bolesti, naročito ako nisu praćene parotitisom, zahtijevu laboratorijsku potvrdu.
Virus mumpsa se može dokazati serološkim metodama (najčešće ELISA testom), kojima se otkriva prisustvo antitijela u IgM klasi, a poslije 3-4 nedjelje i IgG antitijela. Ovi testovi se mogu raditi i u likvoru i tako dokazati etiologija meningitisa i encefalitisa.
Amilaze su povišene u krvi i urinu (kod parotitisa i pankreatitisa).
Treba uzeti u obzir parotitise druge virusne etiologije kao što su influenca A, parainfluenca, koksaki virusi i virus limfocitarnog horiomeningitisa.
Dolaze takođe u obzir i bakterijske infekcije, kao što je Staphylococcus aureus kod dijabetičara ili kod starih osoba sa slabijom higijenom usne duplje.
Od neinfektivnih uzročnika, treba misliti na tumore pljuvačnih žlijezda, opstrukciju njihovih izvodnih kanala kamencima, sarkoidozu, Sjegrenov sindrom i dr. Pažljivim pregledom treba razlikovati parotitis od limfedenitisa vrata.
Kako se liječe zauške?
Terapija je simptomatska i sastoji se od mjera koje će olakšati tegobe bolesnika i omogućiti adekvatnu hidrataciju i ishranu.
Kod bolesnika sa orhitisom preporučuju se ležanje, hladni oblozi, i analgetici, a kod naročito izraženog otoka testisa mogu se dati i glikokortikoidi.
Kod infekcija mozga, neophodna je hospitalizacija uz primenu simptomatskih mjera, kao kod drugih virusnih infekcija.
Primjenjuje se živa atenuirana vakcina, najčešće u kombinaciji sa vakcinom protiv morbila i rubele (MMR vakcina).